Većina nas automobile gleda i istražuje putem interneta i tv emisija. Naravno, neke stvari nas ne zanimaju na prvu, to je sporedno ili dobrodošlo ako su glavni kriteriji zadovoljeni, pogotovo brand i koliko konjskih snaga se krije pod poklopcem motora. A kad je taj brand jedan od sinonima za japanski luksuz i kvalitetu, a broj konja sugerira jako dobro vrijeme ubrzanja i kruga na legendarnom Nürburgringu, odmah na pamet padaju na pamet ravne prazne dionice i gas do poda. No, Lexus NX 450h+ nije jedan od njih i to je ustvari jako dobra stvar.
Zvuči čudno za automobil s gotovo 300 konja, AWD pogonom i malo više od 6 sekundi do “stotke” (da, već je ubrzao do 100 dok ste pročitali ovu rečenicu), ali nakon prvih pola sata vožnje shvatili smo da NX uopće ne pokušava igrati na nekakvu kartu agresije ili pobijediti na semaforu, nego da isporuči gotovo 300 KS tako da uopće ne traži nikakav napor od vozača. Vožnja u njemu je nešto puno smirenije i zapravo dosta zrelije.
I upravo tu počinje njegova najveća razlika
Ako ste ikada zapeli ujutro u gužvi na Slavonskoj aveniji tamo negdje oko osam ujutro, ne moramo vam objašnjavati koja količina buke i nervoze je u zraku, a unutar kabine je ovaj put bio potpuni mir. Ustvari, toliki mir da smo nekoliko puta nesvjesno stišavali glazbu jer nam jednostavno nije trebala da se odvojimo od vanjskih događanja, a plug-in hibridni sustav većinu gradske vožnje odrađuje potpuno električno. NX tada djeluje gotovo nestvarno tih.
Naravno, nije to samo odsustvo buke motora, Lexus je očito ozbiljno pristupio zvučnoj izolaciji kabine jer čak ni pri višim brzinama, npr na autoputu, nema šuma i “fijukanja”, što je često problem kod sličnih vozila. Na obilaznici smo razgovarali normalnim tonom bez potrebe da podižemo glas, a tek kada zamijenite automobile i vratite se u “obični” zapravo shvatite koliko vas ta konstantna buka u vožnji ustvari umara.
Isto vrijedi i za ovjes
Na većim kotačima (ovisno koju razinu opreme odaberete) prelazak preko zagrebačkih šahtova i tramvajskih tračnica osjeća se kao prelazak preko debljeg sloja boje na zebri. Ovjes nije mekan, već je balansiran tako da “pegla” neravnine i ostavlja vrlo ozbiljan premium dojam. Pogotovo u gradu gdje većina SUV-ova i teških limuzina danas pokušava biti ili previše sportska, pa postanu naporni za svaki dan, ili previše luksuzna pa vozač dobije morsku bolest koliko je mekan ovjes.
Ovo nije sportski auto, srećom
Koliko konja je dovoljno? 200, 300, 500? Ovdje se radi o 292 KS, što je više nego dovoljno, ali nije stvar u brojci nego u isporuci koja je potpuno linearna i bez drame. Kad smo se uključivali na autocestu dogodio se onaj nestvarni osjećaj da je brzina na ploči pokazivala puno više od osjećaja brzine. Nema naglih trzaja ni agresivnog zvuka motora, samo glatko ubrzanje koje vas vrlo lako dovede do “OMG, što toliko brzo idem?”.
To je jedna od stvari koju vlasnici Lexusa često spominju i koji je zbilja teško prenijeti riječima na papir, automobil vas jednostavno ne umara. Ne treba puno kilometara proći da bi se dobio taj osjećaj, a nama je taj osjećaj odgovarao puno više od nervozne vožnje sportskog automobila.
Interijer je isto priča za sebe i vrijedi kao i za sve druge njihove modele. Lexus je drugačiji od europske konkurencije, nema ogromne količine ambijentalnog osvjetljenja koje više podsjeća na jeftini noćni klub niti previše sjajnih površina koje skupljaju otiske prstiju. Sve djeluje vrlo japanski promišljeno.
Primjerice, fizičke komande klime su tu, nema biranja na pamet po menijima i postavljene su točno tamo gdje ih i želite. Čak i zvuk zatvaranja vrata, onaj specifičan težak i prigušen zvuk, odmah daje do znanja da je auto vrhunski složen. Sjedala su stvar ukusa i ovise o veličini vozača, ali mi nismo imali problema, dapače, među najboljima koje smo isprobali u ovom segmentu.
Praktičnost nas je također iznenadila, jer ovakvi auti više igraju na kartu stila nego prostora, a mi smo u prtljažnik bez problema stavili dva velika kofera i ruksake s opremom za snimanje, a ostalo je još dovoljno mjesta za sitnice koje se uvijek nakupe na putovanjima ili u shoppingu.
Izgleda tako, ali ovo nije SUV
Zapravo ni ne djeluje kao tipičan SUV. Da, sjedi se nešto više, preglednost je odlična, ulazak i izlazak su lagani, ali način na koji vozi više podsjeća na vrlo dobro izoliranu premium limuzinu ili grand tourer nego na veliki obiteljski SUV.
Plug-in hibridni sustav čini život jednostavnijim, pogotovo za one koji ne žele misliti o punjenju ili imaju “range anxiety”. Lexus NX 450h+ može se puniti preko klasične kućne utičnice ili vanjskih punjača, a sustav automatski upravlja punjenjem pa vozač praktički samo priključi kabel i pusti da se sve odradi samo. U vožnji bez problema funkcionira i puni se kao klasični hibrid, pa se ništa ne komplicira niti mijenja u svakodnevnoj vožnji (osim što se ne puni tako brzo pa je električni range kraći).
I upravo zato je bilo teško vratiti NX-a u Lexus. Ne zato što je bilo zabavno voziti ga ili zato što su se svi okretali za nama, nego zato što vrlo brzo shvatite koliko je ugodan za stvaran život. Onog trena kad okrene ključ u svom “normalnom” dieselu shvatite koliko je tih, koliko je opuštajući i koliko je cijelo iskustvo vožnje promišljeno do detalja.
Lexusov pristup luksuzu se ne može osjetiti pri gledanju specifikacija na internetu ili videa na YouTubeu, nego u osjećaju koji nastane nakon svake vožnje. A to je upravo ona vrsta razlike koju je teško opisati, ali ju je vrlo teško zaboraviti jednom kada se jednom iskusi.
Sadržaj nastao u suradnji s Lexusom.
Otvori KEKS Pay
