U Hrvatskoj je ove godine znatno manje mrtvih na cestama nego lani, ukupno je manje prometnih nesreća. U prva četiri mjeseca ove godine dogodilo se 9756 nesreća, što je 1,17 posto manje nego lani u istom razdoblju. U tim prometnim nesrećama smrtno je stradalo 46 osoba. Ovogodišnji broj poginulih u prometu tako je 35,2 posto manji u odnosu na isto razdoblje 2025. godine. No, onih koji su u smrt otišli na motociklu čak je 225 posto više! Nisu za svaku prometnu nesreću u kojoj su sudjelovali krivi vozači mopeda i motocikala. Vrlo često oni su žrtve nepažnje vozača automobila. Osjećaj slobode koji pruža vožnja na dva kotača ne može se usporediti ni sa čim, kažu motociklisti, no ta sloboda dolazi s visokom cijenom. Motociklisti su jedna od najranjivijih skupina u prometu. Za razliku od vozača automobila koji su okruženi s oko tonom i pol čelika, vozača motocikla štiti samo ono što nosi na sebi. Zato sigurnost na cesti zahtijeva maksimalnu odgovornost, predviđanje i međusobno poštovanje vozača motocikala i automobila.
Vozači mopeda i motocikala trebali bi se koncentrirati na aktivnu obranu. Moraju voziti s pretpostavkom da su nevidljivi. Većina nesreća ne događa se zato što vozači automobila namjerno ugrožavaju motocikliste, već zato što ih jednostavno ne uoče na vrijeme. Nadalje, zaštitna oprema za motocikliste nije modni dodatak. Kaciga, jakna s protektorima, hlače, rukavice i čizme njihova su jedina 'karoserija'. Čak i na kratkim relacijama, pad pri brzini od 40 km/h bez opreme može ostaviti trajne posljedice. Radi bolje vidljivosti u prometu, poželjno je birati opremu jarkih boja ili s reflektirajućim elementima. Defenzivna vožnja i predviđanje su ključni. Vozač dvokotača ne bi smio pretpostavljati da ga vozač automobila vidi, čak i ako gleda ravno u njega. Uvijek treba ostaviti dovoljno prostora za kočenje i izbjegavanje prepreka. Treba pratiti kretanje prednjih kotača automobila – oni će prvi otkriti namjeru vozača prije nego što auto krene. Kako bi izbjegli situaciju da se vozaču automobila nađu u "mrtvom kutu", motociklisti ne bi smjeli voziti paralelno s automobilom u traci do njih, pogotovo ne malo iza stražnjeg blatobrana automobila.
Neophodno je prilagođavati se uvjetima na cesti. Prva kiša nakon sunčanog razdoblja pretvara prašinu i ulje na asfaltu u klizav sloj. Također, horizontalna signalizacija, odnosno bijele linije i pješački prijelazi, kao i šahtovi i tramvajske tračnice postaju ekstremno skliski kad su mokri. Zlatno pravilo za motoriste je: Brzina se prilagođava onome što vidiš ispred sebe, a ne onome što tvoj motor može postići. Kutovi zavoja i nepregledna raskrižja mjesta su gdje se greške skupo plaćaju.
Vozači automobila mogu znatno utjecati na povećanje razine sigurnosti motociklista. Prije svega, otvorite oči! U prometu ne sudjeluju samo 'veliki' automobili, kombiji, kamioni... U prometu su i manji dvokotači. Vozači automobila često podcjenjuju brzinu motocikla ili ih u moru prometa uopće ne registriraju jer podsvjesno traže objekte veličine drugog automobila. Korisna je navika i dvaput provjeriti "mrtvi kut". Prije svakog prestrojavanja ili skretanja, okretaj glave preko ramena obavezan je korak. No, motocikl lako nestane iza A-stupa automobila ili u retrovizoru. Provjerite ponovno. Raskrižja traže poseban oprez, tim više znamo li da se velik broj motocikl - automobil nesreća odigrao upravo po scenariju oduzimanja prednosti. Najčešći scenarij teških nesreća je kada automobil skreće ulijevo i presječe put motociklu koji dolazi iz suprotnog smjera. Zbog užeg profila, teško je procijeniti stvarnu brzinu motocikla. Ako niste sigurni koliko je motor daleko, pričekajte. Također, uključite pokazivače smjera na vrijeme. Žmigavac nije obavijest da upravo skrećete, već najava namjere. Vozaču motocikla ta sekunda-dvije ranije daje priliku da prilagodi svoju putanju i uspori. Držanje razmaka od drugog vozila još je bitnije kad je to drugo vozilo motocikl. Motocikli mogu kočiti znatno brže i učinkovitije od automobila, ali i pasti zbog prepreke na cesti, zbog rupe koju auto samo pređe kotačima. Ako se vozite preblizu motociklu, u slučaju njegovog pada nemate vremena za reakciju i pregazit ćete ga.
Suživot na cesti jedini je način da nam ceste budu sigurnije - za sve sudionike u prometu. Vožnja nije natjecanje u tome tko po zakonu ima prednost. Dođe li do kontakta, motociklist je taj koji izvlači deblji kraj, bez obzira na to tko je kriv. S druge strane, nije lako imati nekoga na duši, čak i ako ste po zakonu 'čisti', ako ste svjesni da ste drukčijom vožnjom mogli pomoći da druga osoba i dalje živi. Vozači automobila moraju pokazati više empatije i razumijevanja za specifičnosti vožnje na dva kotača. Motociklisti pak moraju suspregnuti ego, smanjiti agresivno provlačenje kroz gužve i shvatiti da cesta nije trkaća staza. Samo uz obostranu pažnju i svijest da svi želimo stići kući živi, možemo smanjiti crne brojke na našim cestama.