Kad se na instrumentnoj ploči upali lampica za gorivo, reakcije vozača uglavnom su podijeljene - jedni odmah traže najbližu benzinsku postaju, dok drugi bez previše brige pokušavaju izvući još koji kilometar iz gotovo praznog spremnika. Iako se vožnja “na rezervi” nekima čini kao bezazlen način uštede, stručnjaci upozoravaju da takva navika dugoročno može uzrokovati štetu na sustavu goriva, piše HAK Revija. Naime, pumpa se u tom slučaju ne podmazuje kako bi trebala, a postoji i veći rizik da se u filtar uvuku nečistoće ili talog s dna rezervoara.

Unatoč tome, mnogi vozači i dalje redovito odgađaju odlazak na pumpu, često dolijevajući gorivo tek toliko da se ugasi upozoravajuća lampica. U vremenima kada punjenje spremnika do vrha za mnoge predstavlja ozbiljan trošak, takva praksa postala je gotovo svakodnevica.

No pitanje koje se pritom često nameće jest - koliko se zapravo može voziti na rezervi? Odgovor ovisi ponajprije o potrošnji konkretnog vozila. Iako se u pravilu pretpostavlja da u trenutku paljenja lampice u spremniku ostaje oko pet litara goriva, stvarnu količinu najlakše je utvrditi tako da nakon upozorenja napunite spremnik do vrha i razliku usporedite s njegovim ukupnim kapacitetom. 

Doseg koji ćete imati nakon toga može značajno varirati, neka vozila mogu prijeći više od 70 kilometara, dok druga jedva dosegnu 40. Sve ovisi o načinu vožnje i uvjetima na cesti: gradska vožnja i veće brzine na autocesti troše više goriva, dok je vožnja umjerenim tempom na otvorenoj cesti znatno ekonomičnija.