Vijest o novim američkim sankcijama Kubi Bjelovarčanku R. V. zatekla je na tom karipskom otoku, na odmoru u Havani. Netom je stigla preko Istanbula, a da američki predsjednik prekida isporuku venezuelske nafte Kubi, doznala je preko hrvatskih medija kad se netko iz grupe uspio spojiti na internet. – Vijesti su bile dramatične, kao da će na Kubi sve stati i turisti se neće moći vratiti kući. Naravno da vas to u prvi trenutak zabrine. Ali naš je vodič rekao da je sve u redu i da iz Hrvatske stiže nova grupa turista, a ni kod domaćih niste mogli osjetiti da se nešto događa. Kubanci su dragi, gostoljubivi, i njihovo dobro raspoloženje opet nas je brzo preuzelo – kaže naša sugovornica (podaci u redakciji), koja je i u poslu istrenirana da se dobro nosi s izvanrednim situacijama.
Bjelovarčanka je magistra sestrinstva, specijalist u djelatnosti hitne medicine, i radi u županijskom Zavodu za hitnu medicinu. S Kube se vratila prije deset dana. – Za nas, turiste, sve je prošlo bez problema. Jedino je avion na povratnom letu gorivo uzeo u Cancunu umjesto u Havani, a zbog nestašice goriva otkazan nam je jedan izlet. Ali svaki smo dan iz Havane išle na izlete, a i taj dan smo našle taksi i otišle na plažu. Dvadesetak minuta vožnje, deset eura – veli R. V., koju je Kuba osvojila.
– Sve je drukčije, usporeno i s puno oprečnosti. Na ulicama tek pokoji noviji automobil, uglavnom oldtimeri i zaprege koje vuku magarci ili konji. Dio zgrada uređen, većina zapuštena, derutna. Zgrade ispremrežene žicama, šalili smo se da to ni Tesla ne bi mogao raspetljati. U pokrajnjim ulicama puno smeća, ali, opet, sve nekako živopisno i brzo se naviknete i na ružne slike – kaže R. V., koja je s prijateljicama odsjela u jednoj stambenoj zgradi dvomilijunske Havane.
Hrvatske gošće u zemlju koja više od šest desetljeća grca pod američkim sankcijama stigle su u agencijskom aranžmanu. Desetodnevno putovanje platile su nešto manje od 1500 eura, a Kuba je ''pobijedila'' u konkurenciji s Mauricijusom. – I nismo požalile – kaže R. V. – Znale smo prije dolaska da ljudi teško žive, ali šokira kad čuješ da vodič ima plaću osam eura, vozač autobusa pet, a liječnici 30 eura. Za turiste su cijene povoljne, kokteli do tri eura, pivo dva, riblja plata za dvoje s jastozima i drugim morskim specijalitetima 20 eura, carpaccio od argentinskoga goveda ili hobotnice samo tri eura. Hrana je odlična, a pile smo i jako finu kavu s rumom za euro-dva. Toliko su i sitni suveniri, slike domaćih umjetnika na papirusu najviše deset eura, najskuplje što smo vidjeli bile su figure od ebanovine po 15 eura. Nama jeftino, Kubancima nedostižno... Iz radoznalosti sam ušla u jednu ljekarnu, police prazne i nema veće sreće ako im ostavite antibiotik, lupocet. S druge strane, zdravstvo im je na dobrom glasu, a i vozila hitne pomoći koja sam vidjela bila su moderna, nova – začudilo je našu sugovornicu. – No od svega najjači dojam ostavljaju ljudi. Nemate osjećaj da su nesretni, frustrirani. Ne znam boje li se govoriti ili samo ne žele o problemima, ali nitko se ne žali. Zapravo, nigdje nisam vidjela veselije ljude od Kubanaca.
Glazba je, kaže, na svakom uglu, a kafići i restorani u koje su gošće iz Hrvatske zalazile uređeni kao da su u nekoj europskoj metropoli, samo intenzivnih boja. – Hrana izvrsna, a svi srdačni i govore engleski, pozivaju vas, ali nisu nametljivi. Jedne večeri izišle smo u staru tvornicu bicikala preuređenu u noćni klub. U jednoj prostoriji plešu se razni tradicionalni plesovi, u drugoj samo rumba, u trećoj house glazba. Gosti dotjerani, namirisani, pušenja nema. Ali nismo plesale samo tamo. U ulici u kojoj je bio naš apartman pred zgradom se slavio dječji rođendan. Poslijepodne, glazba trešti, vani stol s grickalicama i pićem, lonac na vatri, nešto se kuha. Gosti od dvije do 70 godina, raspoloženi, plešu, a ni nas nisu pustili da samo prođemo. Zarazno pozitivna energija – veli R. V., koje se dojmio i susret s gospodinom u ozbiljnim godinama.
– Sjedili smo u hotelskom kafiću, a on, u lanenim hlačama i košulji, stiže na posao. Glazbenik, u hotelu svira na udaraljkama. Nemalo smo se iznenadile kad nas je pozdravio s "dobar dan, kako ste". Kao dijete je s roditeljima kratko živio u Beogradu, a tada je i jedini put letio avionom. Zna za Luku Modrića, ali Tito i Jugoslavija su mu glavna asocijacija. Na Kubi, nažalost, po mnogočemu vrijeme kao da je stalo. Ali sve je u drugom planu pred energijom i pozitivom tamošnjih ljudi – dojam je naše sugovornice, koja bi posjet ovoj desetmilijunskoj zemlji ponovila.
FOTO Bivši suprug HRT-ove voditeljice pokazao tko ga ljubi: Pobjegli su na ovu romantičnu lokaciju
Otvori KEKS Pay
Nije kuba pod Trumpovim pritiskom nego pod pritiskom komunističkih bandita i to već skoro 70 godin