Bez Plavine ili Plavke, “vinogradarske majke“, kako su je prije zvali, sjevernodalmatinske vinograde je nekada bilo nemoguće zamislit bez nje kao vodeće sorte po broju zasađenih čokota. Tadašnja hraniteljica vinogradara i vinara donedavno je bila gotovo pa u potpunosti zanemarena kao sorta od koje se može napraviti ozbiljno vino. Svojevremeno je bilo sasvim normalno naći je u gotov svakom vinogradu od Kvarnera pa do Konavala. Njena prisutnost u tako velikom broji vinogorja govori koliko je ona tada bila važna kao sorta. Kako DNA analize pokazuju, ova Hrvatska autohtona sorta, nastala je spontanim križanjem dviju sorti i to Tribidraga i Verdece. Zbog svoje prilagodljivosti različitim klimatskim uvjetima i relativno dobroj otpornosti na bolesti a, ponaosob po dobrom i sigurnom prinosu, bila je omiljena među vinogradarima i vinarima. Njena bazna vina su bila pomalo neutralna ali su imala fine kiseline, mekane tanine i popriličnu voćni svježinu koji su joj omogućili da bude jako poželjan partner jačim i koncentriranijim vinima od sorti kao što su Plavac Mali ili Babić, te se je često koristila u kupažama sa ciljem osvježenja i dodavanja pitkost u vinima za koja se je koristila. U novom valu sadnje vinograda internacionalna crvene sorte kao što su Merlot i Cabernet Sauvignon guraju je u zapećak i jako je se malo sadi na novo.
Zbog nasljeđa iz prošlosti i donekle negativne percepcije da se od nje ne može napraviti ozbiljno vina ona biva zapostavljen i ostaje sve donedavno ne shvaćena a, njen potencijal biva zanemaren. Međutim, kao i uvijek pojavi se čovjek/vinar/vinogradar koji za razliku od drugih prepozna potencijal sorte i pokuša nešto novo od nje napraviti. Jedan od takvih ljudi je bio vinar Marko Sladić iz Plastova u zaleđu Skradina. On berbom 2012 izlazi na tržište sa vinom od 100-postotne Plavine i vinoljupcima, po prvi puta, pokazuje sortu u svoj njenoj raskoši i sjaju. I tim vinom, moglo bi se reći, počinje nova era Plavine, koja sve više i više postaje popularna na domaćem vinskom tržištu. Trenutno u Hrvatskoj je zasađeno cca 500 hektara vinograda sa Plavinom što je čini drugom najzasađenijom sortom crvenog grožđa u Dalmaciji. Većina vinograda se nalaze oko Šibenika i Primoštena i u Vrgoračkom polju. Vinogradi su uglavnom stari i upravo zbog ovoga je za očekivati da će se u budućnosti puno više dobrih vina od ove sorte naći na tržištu. Plavina je zahvalna za rad u vinogradu, kasnije joj počinje vegetacija što smanjuje opasnost i štete od eventualnih proljetnih mrazova. Što se pak bolest tiče treba je zaštiti kao i ostatak prskanjem protiv, peronospore i pepelnice. Period zrenja je u kasnijem periodu ljeta a prinosi su sigurni i dosta veliki tako da o njima treba voditi računa ako se želi napraviti dobro vino, koje ona bez problema može dati. Zbog tanke pokožice intenzitet boje u njenim vinima nije visok a i tanini su dosta mekaniji, zreliji i prihvatljiviji u odnosu na Plavac Mali ili Babić. Za razliku od ostalih dalmatinskih vinskih rođaka ona posjeduje jako fine i dosta visoke kiseline, što joj je još jedna veliki prednost i koje pridonose izraženijoj svježini i pitkosti njenih vina. Tu osobinu je, po svemu sudeći, naslijedila od jednog od roditelja, Tribidraga ,koji je poznat po visokim kiselinama.
Njeno grožđe je pogodno za pravljenje raznolikih tipova vina. Od nje se mogu praviti rose vina, lagana pitka vina za brzu konzumaciju, dakle mlada jednogodišnja vina i naravno ozbiljna vina koja imaju potencijal za starenje i razvoj u boci. Naravno za ozbiljnija vina presudno je prije svega smanjiti prinos po čokotu, potom napraviti pomnu selekciju grožđa a, u podrumu se potruditi tijekom maceracije, fermentacije i odraditi sve što je potrebno i iz nje izvući ono najbolje. Također posebnu pažnju treba posvetiti upotrebi bačava u zrenju i odgajanju vina i ukoliko se ovo napravi, kako treba, uspjeh je zagarantiran. U usporedbi sa ostalim dalmatinskim sortama, vina od Plavine/Plavke, glede boje zaostaju za njima, boja je svjetlija i manjeg je intenziteta i koncentracije, više ljubičasto crvena nego tamno crvena. Mirisni profil vina od Plavine/Plavke je prepoznatljiv pa izraženim aromama višnje, trešnje i šljive te laganih mirodijskih nota. Okus je izrazito voćan i svjež, mekani tanini i svježe kiseline čine ova vina vrlo pitkim i prihvatljivim široj vinskoj publici. Jako fino podnosi i odležavanje u hrastovim bačvama što joj daje malo više tijela i ozbiljnost te joj produžuje život u boci. Upravo gledajući što trenutno tržište vina traži a, tako će biti i u budućnosti, svježija, pitkija i voćnija vina koja se mogu piti i mlada, Plavina/Plavka je sorta pred kojom je svijetla i obećavajuća budućnost.
Također njena vina imaju veliku šansu da se probiju i na tržištu Europe gdje se trenutno traže takova vina a, ponaosob ako su od neke nepoznate i nove sorte, uspjeh je zagarantiran. Imperial Wine Club Dubrovnik ne bi bio ono što jest da se nije zaputio prema Vrgorcu da upozna Plavinu/Plavku u njenom prirodnom habitatu i da kuša vina od nje. Ovaj put smo bili gosti u vinariji Dalmata i naš gost kušač je bila Josipa Andrijanić, enologinja koja je ispekla zanat u najboljeg Ivana Enjingija i koja sama pravi vina od Plavine/Plavke i dobro je poznaje. Samozatajna osoba koja je po mom mišljenju jedna od najboljih enologa/enologinja u Hrvatskoj iza koje stoji veliko internacionalno ali i domaće iskustvo. Kušali smo 9 vina iz različitih vinogorja i različitih berbi ali i stilskih izražaja. Vina smo kao i obično mi članovi kluba kupili i kušali smo ih na slijepo. Poredak nakon kušanja je bio slijedeći:
1 Avus Noster Đapo 2023 Oklaj 90,8
2 Ante Sladić 2022 Plastovo 89,4
3 Mas Vina Plavina i Babić 2021 Zadar 89,4
4 Gašpar 2021 Vrgorac 88,6
5 Vinketa 2023 Nadin 88,4
6 Delmati 2022 Vrgorac 88,2
7 Grmoja 2024 Vrgorac 87,6
8 Ivan Sladić 2022 Plastovo 86,4
9 Bibich 2019 nije vino ocjenjeno jer boca nije bila ispravna.
Otvori KEKS Pay
