Doista velik broj vinskih događaja na početku ove jeseni govori i o tome da interesa ima, i vinara i publike, sredstava, kao i etiketa koje vrijedi pokazati. Također, nikako se ne može reći kako bilo tko ne može u toj masi događaja pronaći nešto za sebe, bilo da se radi o profesionalcima, bilo o rekreativnim uživateljima. Upravo je minulog tjedna, bogatog različitim događanjima iz vinskog svijeta, održan i jedan portfolio tasting. Ovakva izložba vina s degustacijom znači da okupljeni vinari i distributeri donose sve što u tom trenutku imaju u ponudi ili barem veliku većinu svojeg portfelja. A na ovakvo okupljanje zovu se profesionalci iz branše, poput ugostitelja ili distributera, stranih ili domaćih. U Hotelu Westin takav je događaj organizirao Enozoik, distributer vina s dobro posloženom online trgovinom odlične ponude. Okupilo se oko 15 vinara, a koliko smo mogli opaziti za našeg boravka, događaj je protekao upravo onako kako je i zamišljen. Vidjeli smo ondje mnoge poznate iz vinskog svijeta, poput izvrsnog enologa Milana Budinskog, najboljeg hrvatskog sommeliera Kristijana Harjača, profesora Ivana Pejića, sjajnog našeg vinskog znanstvenika, pa čak i jednog nogometnog trenera, Marija Carevića iz HNK Gorica, kao i Danijela Čučkovića koji vodi jednu od najboljih mesnica u Hrvatskoj. Za prvi put ovaj portfolio tasting prošao je iznimno dobro. Vinari i predstavljena vina inozemnih vinarija su, dakle, ono što Enozoik zastupa u Hrvatskoj.
– Tvrtka Eno Kultura ima dva dijela, jedan je edukacijski, nakon što sam diplomirao i postao njihov ovlašteni predavač, doveo sam u Hrvatsku čuvenu vinsku školu WSET, Wine and Spirits Education Trust, koja je pokrenuta u Londonu 1969. godine, pa smo mi predstavnici te škole putem Wine Academy Croatia. Bavimo se edukacijom do trećeg nivoa WSET-a, i to radimo zadnjih 11 godina po cijeloj Hrvatskoj, gdje nam je Zagreb baza, ali edukacije radimo i po drugim gradovima poput Rijeke, Osijeka, Zadra, Splita, Dubrovnika i tako dalje. Iz te škole proizašao je i distribucijski dio, Enozoik, jer nisam mogao doći do svih potrebnih uzoraka za potrebe škole. Krenuo sam s manjim uvozom zbog te potrebe, ali onda su se zainteresirali sommelieri i vinski stručnjaci upravo zato što do tada nisu mogli u Hrvatskoj dobiti takve uzorke. Distribuciju pretežito za hotele i restorane radimo već šest godina, a dio je za privatne kupce, što ide kroz webshop – kazao nam je Dražan Dennis Šunjić, organizator Enozoik Portfolio Tastinga i vlasnik tvrtke Eno Kultura.
Osim šampanjaca Charles Heidsieck, jednog od najprestižnijih vina regije, odnedavno je, recimo, na ovom webshopu moguće kupiti i Yann Alexandre Champagne.
– Njihova su vina veoma cijenjena i rijetka. Ponosni smo da uz London, Pariz i Tokio možemo i mi u Hrvatskoj ponuditi njihova vina, kaže.
Ovaj vinar osma je generacija svoje obitelji koja uzgaja vinograde na Petite Montagne de Reims, gdje je dominantna sorta Meunier, a gospodin Yann je treća generacija koja proizvodi šampanjac na tom području. Kušali smo njihov bazni Brut Noir NV i veoma rijedak šampanjac Blanc de Noirs Sous-lesRoses iz berbe 2017., kojeg naprave samo 2200 butelja. Također se moglo kušati na ovom događaju niz drugih vrhunskih stranih vina. Bilo je tu i zanimljivih proizvoda poput engleskog pjenušca Nyetimber Classic Cuvee. Nije to bilo jedino englesko vino, što je ukazivalo na trend buđenja engleskog vinarstva.
Spomenut ćemo neke čuvene strane vinarije čija su se vina mogla kušati: Pieropan, Vie di Romans, Fontodi, Selvapiana, Massolino i Bruno Rocca iz Italije; Domaine de Montille, Chateau Laville, Domaine de l’Enclos i Chateau Mont-Redon iz Francuske; Lagar de Pintos, Izadi, Valdespino is Španjolske; Schloss Vollrads i Maximin Grunhaus iz Njemačke te širok izbor čuvenih novosvjetskih imena: Cullen, Ata Rangi, Racines, Greywacke, Burn Cottage, Giant Steps, John Duval itd. Već da je bilo samo do stranih vina, bilo bi dovoljno da se ovaj događaj označi vrijednim dolaska.
– Podijelili smo dvoranu na dva dijela, jedan je dio bio međunarodni, prvo s pjenušcima, pa onda i mirnim vinima, lagana pa punija, dok su u drugom dijelu bili domaći vinari, ali i njihovi kolege iz regije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije, koji su time dobili priliku kontaktirati s tržištem ovdje i predstaviti svoja vina – rekao nam je Šunjić.
Tako je od hercegovačkih vinara u Westinu bio Josip Brkić, odmah do njega i braća Škegro. Brkić, vinar iz Čitluka u blizini kojega su i njegovi položaji, predstavio je vrlo interesantno vino, Mjesečar, koji je napravljen biodinamičkom metodom, što je za susjednu državu prilično velika rijetkost. Riječ je o vinu u potpunosti napravljenom od žilavke, pa tako tu najpoznatiju sortu Hercegovine predstavlja u sasvim novom svjetlu. Kod Škegre isticao se Krš, pri čemu se moglo kušati i Bijeli, što je žilavka, i Crni, što je blatina, te Carsus – što je trnjak, još jedna autohtona sorta koju oni zaista dobro rade. Hercegovački vinari koji su bili u Westinu doista su nas podsjetili kako odlična vina dolaze iz toga kraja kada se pravilno i s entuzijazmom rade isključivo od plodova te zemlje.
Sloveniju je zastupala vinarija Gašper koja dolazi iz, vrlo zanimljivo, Goriških brda, gdje je inače i dominantna slovenska vinarija Klet Brda, koja je i kod nas vrlo popularna zbog doista izvrsnih vina. Da se radi o kraju s odličnim grožđem i vinima, svjedoči i Rebula Selekcija ove vinarije.
– Vino je odležavalo dvije godine, prvu godinu u rabljenim francuskim barriqueima, a potom godinu dana u velikim bačvama od slavonskoga hrasta – doznali smo detalj o ovom izvrsnom vinu, koje je pratio i odličan pinot grigio, a mnoge je zainteresirala i malvazija.
No zgodan detalj dogodio se kod Vinčića, jednog od najboljih vinara Srbije, koji je za svoj Grašac pred koju godinu dobio i platinastog Decantera.
– Nama je ovo prilika za promociju i dobivanje nove publike. Ovdje u Hrvatskoj smo često, ljudi nas dobro poznaju i prihvaćaju naša vina, a ovo je prilika da pokušamo ući u ugostiteljstvo, koje je ovdje vrlo razvijeno – rekao nam je Aleksandar Vinčić, kojeg i mi zaista već dobro poznajemo. Koliko su dobra ova vina, svjedoči i kušanje jednog našeg poznatog vinara, koji je nakon gutljaja potvrdio da je ovo doista viša razina.
Naravno, naši su vinari bili jako zastupljeni, i to nizom zaista poznatih imena kod kojih se imalo što kušati. Odmah moramo reći kako smo u odnosu na najavljena vina mogli probati zaista solidan broj potpunih noviteta koje su naši vinari donijeli na ovaj događaj, očito gledajući ga kao priliku da svoja nova vina čak i pretpremijerno prodaju. Jagunić, Braje, Kopjar, Kosovec zaista su ponudili ozbiljnu vinsku ergelu pjenušaca, mirnih vina, a našao se čak i jedan predobar portugizac.
Vinarije s juga bile su, naravno, ozbiljno zastupljene, među njima ponovno neke koje rijetko viđamo. Također, predstavljeni vinari unijeli su puno energije u doista dobro posjećen događaj a i shvatili su ga na najozbiljniji način. Primjerice, iako se njegova vina poslužuju na puno događanja, Ivicu Matoševića rijetko vidimo i osobno. Bio je, tako, jedan od najpoznatijih naših vinara u Westinu s portfeljem svojih poznatih vina. Rjeđe viđamo vinare poput, recimo, Bedalova, koji ima zaista širok portfelj vina od autohtonih sorti. Kušali smo Tribus.
– To je vino napravljeno od tri naše autohtone sorte, dobričića, crljenka i plavca malog, jer se uvijek govori kako su te sorte u srodstvu – rekao nam je Jakša Bedalov.
Odmah do njega mogli smo probati i Bijelu jeku, odličnu kupažu poznatog našeg vinskog stručnjaka Danijela Čečavca. Jeku smo do sada znali kao crnu, a sada je stigla i ona od bijelih sorti. Predstavila se i nova istarska vinarija, Radanović, koja se nalazi u mjestu Zovići nedaleko od Pazina, na nadmorskoj visini od 412 metara. Već su te činjenice jako zanimljive, a privukla nam je pozornost malvazija odležana u amfori intrigantnog imena – Bugati. Luka Radanović, koji je predstavljao vina ove obiteljske vinarije, jedan je od najmlađih vinara upisanih u registar. U Zagrebu je odavno poznat Bruno Trapan. Njegov teran ovdje se pio i prije dobrih deset godina, mnogi su ovo vino tako i upoznali. Trapan je u međuvremenu promijenio način razmišljanja.
– Žrtvovali smo prinos za svoj izričaj, pomaknuli smo se prema biodinamici, ali onako kako je mi vidimo, a to je da se doista držimo toga da nema primjene ničega kemijskog. Želimo biti drukčiji – kazao nam je Trapan dok smo kušali njegovu malvaziju Uroboros.
Bila su tu i odlična vina vinarije Legovina, njihov Cuvee Noir bilo je drugo najbolje vino Hrvatske ove godine. Uvijek je lijepo vidjeti u Zagrebu vinariju iz šibenskoga kraja, u Westinu je bila vinarija Prgin. Nalazi se kod Primoštena, položaj je na poznatom Bucavcu. Ivana Prgin Horvat kaže kako se najviše bave babićem, a mi smo probali i debit, koji je potvrdio status koji je stekao proteklih godina.
U Westinu su bile i dvije legende. Ivicu Matoševića već smo spomenuli, kušali smo njegove Grimalde, koje su praktično već kultna vina, bez njegove malvazije teško se može zamisliti vinska karta bilo kojeg zagrebačkog restorana. Poznavateljima jako poznato ime bio je Mihalj. Vinarija koja je znatno doprinijela promociji kutjevačkoga kraja i njegova najpoznatijeg proizvoda, graševine, ponudila je nekoliko vina, istaknuli bismo graševinu Mačovo brdo, koja pokazuje kako Mitrovac nije jedini gran cru položaj toga kraja. Ima ih čak četiri, a Mačovo brdo jedan je od njih. Već sve ovo pokazuje kako je ovaj portfolio tasting bio poput neke špilje s blagom za pravog vinskog interesenta. A dodali bismo ovdje i Buzdovan, sjajni domaći cider, jer se mogla kušati Buna, organski cider, napravljen od starih vrsta isključivo hrvatskih sorti jabuka. Proizvod što zaslužuje još kupaca, koje možda ovdje i pronađe. Bili su tu i Pilzer grappe i gin, koji su tek stigli u ponudu Šunjićeve tvrtke.
– Iako je bilo jako puno interesa za naš portfolio tasting, svaki ovakav događaj ne daje rezultate odmah. Sada je na nama da ga popratimo dodatnom komunikacijom s gostima, uputimo ih u nabavu vina koja su ih se dojmila, vidimo kako će se sada odvijati prodaja i neke nove suradnje – rekao nam je Dražan Šunjić.
U tjednu kada se ovo kušanje za profesionalce održalo dogodila se stanovita inflacija vinskih događaja, a ne čini se da će ona skoro jenjati.
– Vinskih sajmova u Hrvatskoj ima zaista puno, kao distributer nismo bili na dva ili tri, no ono što smo osjetili jest da se često takvi događaji pretvore u parade pijanstva i kiča. Malo je sajmova koji su usmjereni izravno na HoReCu, sommeliere, kupce, ozbiljne vinske entuzijaste, pa smo ove godine odlučili da prestanemo sudjelovati na vinskim sajmovima i pokrenemo vlastiti. Ideja je napraviti svojevrstan road show, ovaj u Zagrebu, a onda u Rijeci i Dubrovniku u veljači ili ožujku sljedeće godine. To bi bila tri tastinga u Hrvatskoj godišnje – kaže Šunjić.
Otvori KEKS Pay
