Kad se ljudi suoče s konačnošću života, pogled unatrag često postaje neminovan. U trenucima kada vrijeme prestaje biti apstraktan pojam, mnogi preispituju izbore koje su donosili, puteve kojima su krenuli – i one koje su propustili. Pitanje “što bi bilo kad bi bilo” tada postaje glasnije nego ikad.
Bronnie Ware, medicinska sestra specijalizirana za palijativnu skrb, godinama je radila s ljudima u posljednjim tjednima njihova života. Kroz bezbrojne razgovore svjedočila je snažnim emocionalnim procesima koje prolaze njezini pacijenti – od poricanja i straha do kajanja i, na kraju, prihvaćanja. Upravo u tim trenucima, kaže za UNILAD, ljudi često dolaze do najdubljih spoznaja o sebi. Unatoč različitim životnim pričama, Ware je primijetila da se određena žaljenja ponavljaju iznova. Pet tema javljalo se gotovo kod svih.
1. Nisam živio život vjeran sebi: Najčešće žaljenje koje je čula glasilo je: “Volio bih da sam imao hrabrosti živjeti život vjeran sebi, a ne onakav kakav su drugi očekivali od mene”. Obiteljska očekivanja, društveni pritisci i karijerne obveze često diktiraju naše odluke, čak i kada duboko u sebi znamo da to nije put koji želimo slijediti. Tek na kraju života mnogi shvate koliko je snova ostalo neostvareno – i da su upravo njihovi vlastiti izbori bili razlog tome.
2. Previše sam radio: Drugo najčešće žaljenje zvuči bolno poznato: “Volio bih da nisam radio toliko naporno”. Posebno su muškarci, primijetila je Ware, žalili za propuštenim trenucima s djecom i partnericama. Život se, kažu, pretvorio u beskonačnu radnu rutinu, dok su pravi trenuci prolazili nezapaženo.
3. Nisam imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje: Treće žaljenje odnosi se na emocije koje su ostale neizgovorene. U pokušaju da izbjegnu sukobe i “održe mir”, mnogi su potiskivali vlastite osjećaje. Posljedica? Osjećaj nezadovoljstva, gorčine, pa čak i bolesti povezane s dugotrajnim emocionalnim pritiskom.
4. Izgubio sam kontakt s prijateljima: U užurbanosti svakodnevice prijateljstva često padnu u drugi plan. No na kraju života mnogi kažu: “Volio bih da sam ostao u kontaktu s prijateljima”. Tek u posljednjim tjednima shvate koliko su ta prijateljstva bila dragocjena – i koliko su ih olako pustili da izblijede.
5. Nisam si dopustio biti sretan: Možda najtiše, ali i najtužnije žaljenje glasi: “Volio bih da sam si dopustio biti sretniji”. Mnogi nisu shvatili da je sreća, barem djelomično, izbor. Ostali su zarobljeni u poznatim obrascima, bojeći se promjena, uvjeravajući sebe – i druge – da su zadovoljni, dok su duboko u sebi čeznuli za smijehom i lakoćom.
Lekcija za one koji još imaju vrijeme
Nakon svega što je vidjela i čula, Bronnie Ware ima jednostavnu, ali snažnu poruku za sve nas: “Život je izbor. To je tvoj život. Biraj svjesno, biraj mudro, biraj iskreno. Biraj sreću”. Možda ne možemo promijeniti prošlost, ali još uvijek možemo oblikovati način na koji živimo danas – i smanjiti popis žaljenja za sutra.
Otkrivene šokantne tajne smrti: Ovo je 25 činjenica koje niste znali o umiranju i zagrobnom životu
Otvori KEKS Pay
