U Zagrebu odgovor na pitanje zašto se i po što ide u kafić već neko vrijeme nije “samo popiti kavu“. Jer kada se pogledaju lokali otvoreni u zadnje vrijeme, vidi se da je ono što se nalazi na meniju samo dio ponude. Dobra je i kvalitetna kava, da ne bi bilo zabune, i dalje imperativ, ali u moru novootvorenih kafića njihovi su vlasnici shvatili da im za privlačenje gostiju treba još nešto. I to još nešto se vrlo brzo pretvorilo u svašta nešto. Prvo je ponuda postala nesvakidašnja pa su se pojavili šareni napitci i kave neobičnih okusa, poput one od bundeve... Tek tada su vlasnici shvatili da mogu pustiti mašti na volju, počeli su kršiti sva pravila uređenja te veoma brzo zaključili da pravila uopće ne bi trebalo biti. Počelo je s otkačenim nazivima lokala, pa se tako više ne otvaraju razni barovi, nego se biraju imena poput “Najgora kava u gradu“, “Sjedi, 5“, “A most unusual garden“... Već imena djeluju neobično, a što je tek s uređenjem? “In“ je šareno, ludo, neobično, naopako. Više se ne traži ništa klasično, čak ni obični stolovi i stolice nisu aktualni.
Tako se u zagrebačkim kafićima sjedi na starim autosjedalicama, na paletama, drvenim kutijama, jastucima, a stolove glume bačve, poštanski sandučići, stare singerice... Sve je popularnije uzeti stručnjaka za uređenje interijera kako bi lokal bio što više “cool“, a neki žele iskušati svoju kreativnost pa u avanturu uređenja kreću sami. Posebnu pažnju pritom privlače tematski uređeni lokali. Upravo se jedan takav otvara za tjedan dana na Kennedyjevu trgu. Potter je, naime, inspiriran fantastičnim svijetom likova iz bajki pa tako i izgleda. Tu je i Power House u znaku Nikole Tesle, a na Sigečici je otvoren Corso, prava “starozagrebačka kavana nove generacije”. Moglo bi se nabrojiti još dosta mjesta koja su sasvim izokrenula koncept kvartovskih kafića, no poanta je ista. Zagrebački su ugostitelji postali pravi umjetnici, njihovi su uvrnuti lokali njihova djela, a građani samo kažu – sviđa nam se! •
Ipak, mnogi kazu suprotno: "Ne svidja nam se."