Koliko su žene, ali i muškarci sigurni u zagrebačkim tramvajima i autobusima te koliko je uznemiravanje u javnom prijevozu doista rašireno? Neka su to od pitanja na koja će pokušati odgovoriti anketa koju provodi Grad Zagreb, a čiji će rezultati poslužiti kao temelj za moguće nove mjere prevencije i zaštite putnica te putnika. O razlozima pokretanja istraživanja, iskustvima koja žene dijele te koracima koji slijede nakon završetka ankete razgovarali smo s Marinom Ivandić, predsjednicom Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba i potpredsjednicom Gradske skupštine, i to uoči samog završetka ankete, koju se još može ispuniti zaključno s 15. lipnjem.
Što je bio konkretan povod za pokretanje ove ankete baš sada? Postoje li podaci ili prijave koje upućuju da je problem uznemiravanja u ZET-u veći nego što se dosad mislilo?
Sve je više istraživanja europskih gradova iz kojih bez iznimke proizlazi da su žene i djevojke u znatno većoj mjeri izložene uznemiravanju i nasilju u javnom gradskom prijevozu, što za posljedicu može imati i njihovo djelomično ili potpuno izbjegavanje korištenja javnog prijevoza. Premda policijske statistike ukazuju na to da je Zagreb i u europskom i u svjetskom kontekstu prilično siguran grad, svjedočanstva žena i djevojaka koja možemo pronaći na internetskim forumima, pročitati na pojedinim lokalnim portalima i čuti u komunikaciji sa ženama različitih dobi ukazuju na to da ni naš grad nije lišen problema uznemiravanja žena i djevojaka u javnom prijevozu. Čini se da je to već dugo prisutan problem koji jednostavno nikad nije dobio ozbiljniju pozornost, a očito je to slučaj i u mnogim drugim europskim gradovima. Grad Zagreb je zato prošlog studenog u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama proveo kampanju podizanja svijesti o uznemiravanju žena u javnom prijevozu, a tom smo prilikom i najavili da će Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Zagreba provesti ovo istraživanje.
Koliko je Grad Zagreb zapravo svjestan razmjera problema danas? Odnosno, je li se anketa pokrenula zato što nemate podatke ili zato što postoje indicije da je problem ozbiljniji nego što službene prijave pokazuju?
Istraživanje je pokrenuto upravo kako bismo dobili potpuniji i precizniji uvid u pojavu uznemiravanja i nasilja nad ženama i djevojkama u javnom prijevozu ZET-a budući da imamo više jasnih indicija da taj problem postoji. Jedan aspekt istraživanja sastoji se i od prikupljanja detaljnijih podataka od policije i ZET-a, no pretpostavka je da broj prijavljenih slučajeva ni izbliza neće odražavati stvarnu raširenost i ozbiljnost tog problema. To je, nažalost, uobičajena pojava kad govorimo o nasilju nad ženama, a osobito kad govorimo o seksualnom nasilju ili uznemiravanju: žrtve nerijetko odustaju od prijave nasilja ili traženja pomoći zbog srama ili straha, nepovjerenja u sustav te sklonosti društva da osuđuje žrtvu umjesto počinitelja i relativizira nasilje. Otkad provodimo ovu anketu, u mnogo sam navrata od žena čula da su u tramvajima, autobusima ili na stajalištima javnog prijevoza doživjele različita izrazito traumatična iskustva i nijedna od njih nije ni pomišljala da to prijavi. To dosta govori o odnosu našeg društva i prema nasilju i prema ženama, a žene tu poruku itekako osjećaju i, posljedično, procjenjuju da im se ne isplati izlagati mogućim daljnjim neugodnostima i razočaranjima prijavljivanjem nasilja ili uznemiravanja.
Koje će se vrste iskustava i incidenata pratiti kroz anketu?
Prije svega, anketa je anonimna i može se pronaći na poveznici https://anketa.pilar.hr/ZETanketa. U anketi i muškarce i žene pozivamo da iskažu mišljenja vezana uz sigurnost žena i djevojaka na stajalištima i u vozilima javnog prijevoza ZET-a te da podijele situacije kojima su svjedočili. Žene su u anketi upitane i jesu li u posljednjih godinu dana ili ikada prije doživjele bilo koje od čitavog spektra ponuđenih iskustava nasilja ili uznemiravanja. Sve koji imaju iskustva viđenog ili doživljenog uznemiravanja pita se kako su reagirali, jesu li se kome obratili i prijavili incident te, ako nisu, što smatraju da bi ih ubuduće ohrabrilo na prijavu.
Što će se konkretno dogoditi nakon što anketa završi 15. lipnja?
Nakon završetka anketnog dijela istraživanja započet će provođenje intervjua i fokus grupa. Zato pozivamo žene koje su doživjele uznemiravanje na stajalištima ili u vozilima javnog prijevoza, kao i sve osobe koje su nasilju ili uznemiravanju svjedočile da se jave na mail zet.anketa@zagreb.hr za sudjelovanje u drugom, kvalitativnom dijelu istraživanja ukoliko su voljne podijeliti više detalja o svojim iskustvima. Pozdravljamo i ohrabrujemo sve ispunjene ankete i sve prijave za intervjue i fokus grupe jer su nam sva takva iskustva važna za stjecanje kompletnije slike i prepoznavanje mogućih obrazaca uznemiravanja u javnom prijevozu.
Hoće li rezultati ankete biti javno objavljeni i u kojem obliku?
Rezultati ankete bit će objavljeni u rujnu u sklopu javnog predstavljanja. Na temelju nalaza ankete, intervjua te podataka prikupljenih od Policijske uprave zagrebačke i ZET-a namjeravamo nastaviti raditi na razvoju ciljanih mjera prevencije uznemiravanja u javnom gradskom prijevozu kao i boljeg odgovora na situacije kad se uznemiravanje ili nasilje ipak dogodi.
Koje konkretne mjere planirate predložiti ako rezultati pokažu da je problem ozbiljan?
Postoji cijeli niz mjera koje europski gradovi primjenjuju – od učinkovitijeg korištenja videonadzora unutar vozila i boljeg osvjetljavanja stajališta, preko dodatnog angažmana osoba zaduženih za sigurnost na linijama na kojima se bilježi veći broj incidenata, do uspostave jasnijih protokola s kojima moraju biti upoznati i putnici kao i zaposlenici javnog prijevoznika. Gradovi koji su se dosad uhvatili u koštac s ovom temom također redovito provode edukacije i informiranja javnosti o načinima na koje promatrači mogu pomoći žrtvi ako uoče nasilje ili uznemiravanje, što uključuje i dodatno educiranje zaposlenika o specifičnostima takvih situacija. Zato namjeravamo analizirati iskustva koja će naše sugrađanke i sugrađani podijeliti u anketi i, sukladno nalazima, u suradnji s policijom i ZET-om procijeniti koje mjere i kojim redom treba uvoditi kako bi one imale stvaran učinak u kontekstu potreba koje smo prepoznali. Pritom valja napomenuti da je za iskorake u pravom smjeru preduvjet osvještavanje javnosti o tome koja sve ponašanja predstavljaju uznemiravanje ili nasilje, odnosno koja su ponašanja neprihvatljiva, neovisno o tome što smo ih kao društvo normalizirali. Jer ponašanja koja smatramo neprihvatljivima i želimo spriječiti moramo ubuduće tako i tretirati, bez relativiziranja.
Što biste poručili ženama koje su doživjele uznemiravanje u tramvaju ili autobusu, a nikada ga nisu prijavile?
Poručila bih im da mi je žao što su to doživjele i što nisu osjetile dovoljno povjerenja u sustav da bi to što su doživjele i prijavile. I da to želimo mijenjati. Zamolila bih ih da ispune anketu ili se prijave za intervju jer nam je doista stalo do toga da javni prostori grada, pa tako i tramvaji, autobusi i stajališta ZET-a, budu sigurna okružja za žene, djevojke i djevojčice, a ne poprišta straha i traumi. A da bismo ih učinili sigurnijima, potrebno je da bolje razumijemo probleme koje je potrebno riješiti.
Otvori KEKS Pay
