Osim izravnih sukoba na ratištima, značajnu ulogu u Drugom svjetskom ratu odigrale su ilegalne skupine u gradovima. Da bi podsjetila na golem doprinos žena u ratu, Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću organizirala je šetnju "Tragovima zagrebačkih ilegalki“ na koju je zainteresirane povela povjesničarka Tena Banjeglav. Na nekoliko lokacija u gradu podsjetila je na ono što se događalo u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji i potom NDH, a o čemu mlađe generacije malo ili ništa ne znaju.
- Često se ističe kako su žene u ratu tihe i pasivne, kako čekaju te brinu za obitelji, kako žene ne nose oružje i ne sudjeluju aktivno. Primjeri ilegalki pokazuju nam da to nije točna slika te da žene u svim ratovima imaju i aktivne uloge, kao i uloge mirotovorki - kazala je Tena Banjeglav na početku šetnje na Kvaternikovom trgu, mjestu gdje je Dragica Končar organizirala štrajk radnika u tvornicama 1. travnja 1941.
Šetnja je održana 17, ožujka, na dan kad je 1942. u logorskoj bolnici u Staroj Gradiški streljana Nada Dimić. Ona je sa 17 godina, 1940., postala članica KPJ, a 1941. pridružila se prvom sisačkom partizanskom odredu čime je postala prva hrvatska partizanka.
Ilegalke su u pokretu otpora sudjelovale na različite načine: davale su svoje stanove za skrivanje ilegalaca ili za sastanke, organizirale i dijelile Crvenu pomoć, organizirale sindikate žena i radnika i mnoge druge.
"S obzirom na to da živimo u vrijeme ratova i brojnih kriza, smatram da nam je uzor tih hrabrih žena, koje su riskirale svoje živote kako bi se suprotstavljale ustaškom i nacističkom režimu, potreban i značajan kako bi i nas danas motivirao da ne budemo pasivni promatrači događaja, nego da djelujemo, pružamo otpor i budemo solidarni, koliko je to u našoj moći“, kazala je Banjeglav.
Ilegalno djelovanje bilo je krajnje opasno jer se akcijama riskiralo hapšenje, zatvor i slanje u logore, a u riziku su bili i životi obitelji ilegalaca i ilegalki. Gotovo sve ilegalke su bile jako mlade, u svojim studentskim danima se pridružuju SKOJ-u (Savezu komunističke omladine Jugoslavije), ilegalnom pokretu, raznim organizacijama, društvima i odborima.
Prva stanica bila je Tuškanova ulica gdje je, u stanu braće Engl, djelovao ilegalni radio na kojemu je prva spikerica bila Rajna Kravar.
Tvornica trikotaže i pletene robe Gaon u Ulici Ljudevita Posavskog mjesto je djelovanja Danice Cazi. Kao i Dragica Končar, Cazi je organizirala štrajkove i demonstracije među radnicima. Tvornica Gaon je nakon 1946. nacionalizirana, a 1950. je s drugim manjim poduzećima postala dio veće tvornice koja je nosila ime Nade Dimić. Ulica Ljudevita Posavskog do 1990. nosila je ime Anke Butorac koju su ustaše zarobili i mučili u zatvoru u Kostajnici, gdje je umrla 1942. Bila je članica CK KPH te je rukovodila akcijom za pomoć jugoslavenskim dobrovoljcima u španjolskoj republikanskoj vojsci.
Na Trgu Petra Krešimira IV. nalazila se radnička komora i ženska sekcija Saveza bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije (SBOTIČ), čije su članice bile Dragica Vajnberger, Eva Grlić, Rajna Kravar, Dragica Hotko, Marija Habulin i mnoge druge. Članovi i članice SBOTIČ-a bili su lijevo orijentirani radnici i radnice i intelektualci i intelektualke, koji su tamo učili, slušali predavanja, diskutirali, ali i djelovali i organizirali razne akcije. Ženska sekcija pokrenuta je 1936. i na početku se bavila samo organiziranjem žena u sindikate i poticanjem na štrajkove i demonstracije, a kasnije uglavnom kulturno-političkim i prosvjetnim aktivnostima.
Trg žrtava fašizma vezan je uz život sestara Baković te Vere Solar i Anice Rakar Magašić. Rajka i Zdenka Baković držale su trafiku u Nikolićevoj ulici, koja je bila punkt tajne komunikacije među ilegalcima. Krajem 1941. ustaška policija upala je u stan obitelji Baković u Gundulićevoj 25 te uhitila obje sestre i brata Mladena i odvela ih u zatvor u Zvonimirovoj 2 gdje su mučene. Na Badnjak 1941. Rajka je prevezena u bolnicu Sv. Duh, gdje je umrla nakon nekoliko dana. Dan kasnije, na Božić, Zdenka se bacila s trećeg kata zgrade u Zvonimirovoj te preminula od posljedica pada.
Vera Solar zvana Đurđica bila je sekretarka V. rajona – Trešnjevke. Njezin stan u Sokolgradskoj ulici bio je i mjesto gdje su se čuvali propagandni materijali. Uhapšena je u srpnju 1943. te je odvedena je u zatvor UNS-a gdje je umrla od teških ozljeda i mučenja. Nakon toga, ustaše su je bacili kroz prozor zgrade UNS-a, da bi njezinu smrt prikazali kao samoubojstvo.
Anica Rakar Magašić bila je profesorica koja je živjela na Trgu žrtava fašizma 15. Ilegalnom pokretu pridružila se kao studentica. a kasnije je bila aktivna Društvu za prosvjetu žena. Njezin stan bio je mjesto skrivanja ilegalaca te ilegalnih sastanaka. Anica je u ožujku 1943. otišla u partizane na Baniju, kasnije na Kordun, gdje je i provela rat.
U najpoznatijoj diverziji zagrebačkih ilegalaca, u zagrebačkoj Pošti u Jurišićevoj ulici, sudjelovale su Nada Galjer i Olga Milčinović. Pošta je dignuta u zrak organizacijom Nadina supruga Vilima Galjera i Rade Končara u rujnu 1941. tako što je eksploziv, koji je aktiviran podizanjem slušalice u stanu Olge Milčinović, postavljen na telefonske uređaje u pošti. Kako bi osigurala uspjeh akcije, Nada je preuzela smjenu telefonistice. Nada je nakon akcije otišla u partizane te je preživjela rat i kasnije se udala za Većeslava Holjevca, dok je Olga odmah otkrivena, uhićena i odvezena u logor u Staroj Gradišci, gdje je 1942. preminula od tifusa.
Posljednja postaja ove šetnje bila je Nama u Ilici, tada robna kuća Kästner & Öhler, gdje je radila Dragica Hotko. Godine 1937. pridružila se SKOJ-u, a dvije godine kasnije i Komunističkoj partiji Jugoslavije. Dragica se istaknula kao jedna od ključnih organizatorica otpora u Zagrebu. Predvodila je prikupljanje i distribuciju Crvene pomoći. Streljana je 11. rujna u Rakovom Potoku.
Otvori KEKS Pay
Smijesno. Sve navedene su clanice KPJ koja je nakon rata izvrsila najvece zlocine u povijesti nase Hrvatske.