Kada su u prosincu 2024. počeli radovi na obnovi Schlosserovih stuba, vrijedni gotovo 1,5 milijuna eura, iz Grada je poručeno kako će jedno od najpoznatijih zagrebačkih stubišta ponovno biti prohodno u kolovozu 2025. Međutim, naknadno je utvrđeno da bočni zidovi stubišta nisu armiranobetonski, već betonski, zbog čega je bilo nužno dodatno ih ojačati armaturom kako bi bili stabilniji, a iz Grada su nam tada rekli da se dovršetak radova očekuje krajem godine.
Međutim, bliži se kraj prvog mjeseca nove godine, a Schlosserove stube i dalje su zatvorene. Pješačka veza između Donjeg grada i Šalate, smještena iza zgrade Slavenske banke u Vlaškoj ulici, još uvijek nije dostupna, a s Radićeva trga na upit o razlozima novog prolongiranja radova objašnjavaju da ih trenutačno usporava potreba za privremenim izmještanjem tramvajskih električnih vodova. Taj je zahvat nužan, napominju, kako bi se osigurao siguran pristup i rad dizalice pri istovaru i ugradnji predgotovljenih elemenata na području Trga svibanjskih žrtava 1995. Prema uvjetima ZET-a, dodaju, prethodno su morali biti izrađeni temelji te postavljeni privremeni stupovi koji omogućuju preusmjeravanje vodova.
– Zbog navedenih okolnosti, kao i nepovoljnih vremenskih uvjeta, završetak radova bit će pomaknut u odnosu na planirani rok – kažu u gradskoj Upravi. Iz Grada naglašavaju i kako je rekonstrukcija Schlosserovih stuba iznimno zahtjevan projekt. A razlog nije samo lokacija u samom središtu metropole i neposredna blizina tramvajske pruge, kažu, već i njihova kulturno-povijesna vrijednost. Radovi se stoga odvijaju pod stalnim konzervatorskim nadzorom, što dodatno utječe na dinamiku i složenost zahvata.
– Izrada novih elemenata odvija se u radionici, pod stalnim konzervatorskim nadzorom, što cijeli proces čini tehnički složenim i vremenski zahtjevnim – napominju. Schlosserove stube, nabrajaju u Gradu, sastoje se od šest krakova stuba s podestima te pet stubišta s gazištima širine od 2,5 do četiri metra. Podesti su opremljeni betonskim klupama iznad kojih se nalazi pergola od armiranobetonskih greda, oslonjena na stupove s ugrađenom javnom rasvjetom. Stubište ima pješačke pristupe sa sjeverne i jugozapadne strane, a samom rekonstrukcijom, ističu, ne mijenja se površina građevine. Umjesto toga, obnavlja se postojeća konstrukcija i zamjenjuju dotrajali predgotovljeni elementi.
Još prije početka radova najavljeno je kako projekt obuhvaća zamjenu svih istrošenih prefabriciranih dijelova, sanaciju konstrukcije te ugradnju nove drenaže i sustava odvodnje, a poseban zahvat predviđen je bio i na sanaciji nagnutog zida u duljini od oko 20 metara. Do sada su, kažu nam s Radićeva trga, uklonjeni svi postojeći predgotovljeni elementi, uključujući same stube, podeste, baze stupova pergole, rasvjetu, klupe, zaštitne kape elemenata, metalne rukohvate i ostale dotrajale dijelove konstrukcije. Usto, dodaju, izvedeni su i radovi uklanjanja zemlje koja se tijekom desetljeća nakupljala ispod stubišta, dodatno opterećujući konstrukciju.
Nakon uklanjanja starih elemenata izvedeni su, pak, betonski radovi kako bi se osigurala odvodnja oborinskih voda ispod stubišta. – To je uključivalo dobetoniranje zidova te izradu armiranih ležišta za nove elemente stuba. Prema posljednjim podacima, više od 80 posto svih potrebnih novih elemenata već je izrađeno – ističu u Gradu.
Schlosserove stube nastale su početkom 1920-ih godina kao dio urbanističke vizije arhitekta Huga Ehrlicha, koji je projektirao i Zakmardijeve stube. U Zagrebu su se u 19. i 20. stoljeću stube gradile kako bi se olakšao pristup brežuljkastim dijelovima grada, a ovo stubište i danas predstavlja najbrži pješački put prema Šalati. Počinje iza zgrade Slavenske banke u Vlaškoj 53, koju je također projektirao Ehrlich, te se u šest krakova u velikom luku uspinje prema sjeveru.
Ime su dobile po poznatom liječniku i prirodoslovcu Josipu Kalasanciju Schlosseru-Klekovskom, a generacijama su služile kao svakodnevni put prema fakultetima, školama i sportskim terenima na Šalati. Tijekom desetljeća intenzivne uporabe stube su se rasklimale, na pojedinim mjestima otkrhnule i napukle, a dijelovi konstrukcije su se i pomicali. Sve je to postupno narušilo njihovu stabilnost i jasno pokazalo da je temeljita obnova neizbježna.