Dimnjačari u svojim crnim prepoznatljivim uniformama rado su viđeni prolaznici na gradskim ulicama. Prepoznati su kao oni koji donose sreću pa se zbog toga Zagrepčani često hvataju za gumbe u nadi da će im ispuniti želju. No riječ je o zahtjevnom i odgovornom zanimanju jer je posao dimnjačara zaštititi živote ljudi od trovanja, eksplozija i požara. Oni koji se njime bave moraju biti u dobroj fizičkoj formi i spremni na sve izazove koje zanimanje nosi, a rad na krovovima i velikim visinama samo je dio rizika s kojim se svakodnevno susreću.
– Kad zimi dođete na tavan ili terasu da očistite ili prekontrolirate dimnjake, ložišta su aktivna. U tim situacijama prisiljeni smo udisati dim i izloženi smo štetnim tvarima iz njega – govori nam dimnjačar Stjepan Crljen. Zbog izazovnosti posla i opasnosti koje uključuje, imaju pravo na beneficirani radni staž. Za godinu rada, točnije, dimnjačari dobiju još četiri mjeseca staža. No ne mogu svi iskoristiti to pravo.
– Svojim radnicima uplaćujem beneficirani staž, a ja kao vlasnik obrta ne mogu to učiniti sebi. Kad dođem u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, sustav ne prihvaća tu mogućnost. Kada ih pitate zašto, odgovor je da se smatra kako mi vlasnici obrta ne izlazimo na teren, već po cijele dane sjedimo u uredu. To nije točno, mi smo na terenu kao i naši djelatnici. I što je s onima među nama koji su jedini zaposleni u svojim obrtima? – pita se Crljen. Samozaposleni dimnjačari u Hrvatskoj već godinama upozoravaju na diskriminaciju i probleme u ostvarivanju tog prava. Premda važeći zakoni jasno priznaju beneficirani staž i obrtnicima, u praksi im često prepreke postavlja upravo Porezna uprava.
– Dimnjačari spadaju među rijetka zanimanja koja imaju pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem. Ono je uređeno Zakonom o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, a potvrđeno Zakonom o doprinosima. Prema važećim pravilima, rad dimnjačara, osobito na visokim tvorničkim dimnjacima i u uvjetima izloženosti štetnim tvarima, priznaje se kao posebno težak i opasan posao. Zakon ne pravi razliku između zaposlenih radnika i samozaposlenih osoba. Samozaposleni dimnjačari, koji kroz obrt obavljaju iste poslove, imaju pravo na jednak beneficirani staž pod uvjetom da sami uplaćuju dodatne doprinose. Međutim, mnoge državne, ali i financijske institucije imaju problem na način da samozaposlene obrtnike tretiraju kao osobe bez formalnog zaposlenja – objašnjava Antonio Đureta, pravni savjetnik Udruženja obrtnika grada Zagreba.
Problem je to što samozaposleni obrtnici nisu formalno zaposleni u smislu Zakona o radu. Oni su samostalni osiguranici na temelju obavljanja registrirane djelatnosti, ali nemaju poslodavca ni ugovor o radu. A na taj se problem nadovezuje tema o nepriznavanju beneficiranog radnog staža za dimnjačare. – Rješavanje pak zahtijeva sustavan pristup, koji podrazumijeva jasne interne upute HZMO-a i Porezne uprave za postupanje sa samozaposlenim osobama s beneficiranim stažem, pojednostavljenje procesa prijave beneficiranog staža za obrtnike, omogućavanje jednostavne nadoplate doprinosa ako obrtnik sam iskaže tu volju te obvezu institucija da postupaju sukladno Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem i Zakonu o doprinosima, bez nepotrebnih administrativnih prepreka. Bez takvih promjena, samozaposleni dimnjačari će ostati u situaciji da im zakonsko pravo na beneficirani staž postoji samo na papiru, a u stvarnosti riskiraju gubitak godina staža i odgodu mirovine – objašnjava Đureta.
Veliki problem dimnjačarima, ali i građanima, predstavljaju posljedice potresa koji je 2022. godine pogodio Zagreb. Prema procjenama dimnjačarske struke, tada je stradalo 90 posto dimnjaka u užem centru grada. Pristupilo se brzim popravcima vidljivih oštećenja na objektima koji su procijenjeni sigurnima za boravak. Kako je to bilo hladno razdoblje godine, željelo se što prije omogućiti grijanje stanarima u pogođenim zgradama. – Problem je što se radilo stihijski i na brzinu. Nije iskorištena prilika da se sve obnovi kako treba, ali i unaprijedi. Stara atmosferska trošila, odnosno bojleri spojeni na zidane dimnjake sada predstavljaju veliki problem i opasnost za građane. Dotrajali dimnjaci načeti potresom nisu više sigurni za upotrebu. Naša je preporuka korisnicima da svoje stare atmosferske bojlere zamijene novima, koji imaju zatvorenu komoru – ističe Crljen.
Takav stav struke često navlači bijes korisnika, ali on je nužan iz sigurnosnih razloga. Već se duže vrijeme oni koji imaju stare atmosferske bojlere susreću s poteškoćama u slučaju da im se pokvari jer je takav uređaj na našem tržištu gotovo nemoguće nabaviti, a ako se nekako i uspije doći do njega, to stvara nove probleme. – Novi atmosferski bojler često nema iste karakteristike kao stari. Temperatura dimnih plinova kod starih uređaja iznosi između 160 i 180 Celzijevih stupnjeva, a kod novih ne dosegne ni 100. Dimnjak se ne zagrije dovoljno i nemamo adekvatan uzgon, što može uzrokovati porast plinova u prostor. Takav uređaj spojiti na stari dimnjak od opeke predstavlja samoubojstvo – upozorava Željko Dorotić, predsjednik Sekcije dimnjačara Hrvatske obrtničke komore.
Ako se pak korisnici odluče za novi kondenzacijski bojler, to iziskuje sanaciju dimnjaka po cijeloj vertikali i izmjenu svih trošila. – Prema odredbama Odluke o obavljanju dimnjačarskih poslova, ložište koje je priključeno na dimnjak izveden od opeke mora se kontrolirati tri puta godišnje. Za razliku od toga, kondenzacijski dimnjak dovoljno je provjeriti jednom godišnje. Upravo zbog sigurnosti korisnika mi smo skloniji drugoj opciji, iako nam ona donosi manji godišnji prihod – zaključuje Dorotić.
