Inženjerka elektrotehnike koja pomaže djeci, studentica logopedije koja radi s gluhoslijepim osobama te učitelj engleskog jezika koji educira tražitelje azila finalisti su izbora za ovogodišnji Volonterski Oskar. Nagrada je to kojom Volonterski centar Zagreb već 17 godina odaje priznanje onima koji svojim trudom, znanjem i dobrom voljom unapređuju život u metropoli, a među 26 nominiranih svojim su se neumornim angažmanom ovoga puta istaknuli Lara Ivković, Ida Matanić i Issam Zahed.
Hrabri borci i puno srce
Iako po struci nije iz tog područja, Lara Ivković je u radu s djecom, kaže, pronašla svoje mjesto – i smisao. Kao volonterka udruge Krijesnica pomaže djeci koja se bore s malignim bolestima svakodnevno pokazujući da je dobrota najjača upravo ondje gdje je najteže. – Prije nekoliko godina slučajno mi je na društvenim mrežama iskočila Krijesnica. Dugo sam imala želju volontirati, a djelovalo mi je da je njihov rad topao, smislen i da je to nešto u čemu bih se mogla pronaći – govori nam mlada inženjerka elektrotehnike.
S ostalim volonterima vikendima provodi vrijeme s djecom na hematoonkološkom odjelu. Svaki susret je drukčiji, napominje, pa zajedno crtaju, razgovaraju, igraju društvene igre ili rješavaju zadatke. To su jednostavni trenuci, kaže, ali puni topline i zajedništva. – Nakon svakog volontiranja u meni najdublji trag ostavi upravo to koliko su djeca nevjerojatna. Svjesna su svoje bolesti i svega što prolaze, a opet puna života, žele se igrati, dijeliti trenutke s vama, iskreno vam se vesele – objašnjava.
U sklopu djelovanja udruge istaknula se i u organizaciji rehabilitacijskog kampa za djecu liječenu od malignih bolesti, gdje je oblikovala aktivnosti. – Kamp je održan u Novom Vinodolskom, a cilj mu je bio da se djeca povežu. Od prvog dana vidjelo se koliko su nježni jedni prema drugima kao da instinktivno znaju što onaj drugi treba. I najdirljivije je bilo gledati kako se stariji klinci s nevjerojatnom toplinom brinu o mlađima, poput male obitelji – ističe.
Sudjelovala je i u projektu razmjene iskustava u Portugalu, a djeca su je tijekom volontiranja, kaže, naučila najvažnijoj lekciji: što je u životu doista vrijedno. Kada vidi kako se hrabro bore s velikim stvarima, objašnjava, njezini joj se problemi učine mnogo manjima i lakšima. I puno joj znači, napominje, povjerenje koje joj djeca i roditelji poklone. – Većinu ljudi oko sebe djeca doživljavaju kao liječnike, medicinske sestre ili terapeute, osobe koje imaju važnu, ali strogo medicinsku ulogu. A volonteri su netko tko dolazi samo da bude uz njih, da se igraju, razgovaraju, provode vrijeme i unesu malo radosti u njihovu svakodnevicu – zaključuje Lara.
Studentica logopedije Ida Matanić shvatila je pak da knjige i predavanja nisu jedini način da nauči svoj zanat, govori, stoga ga je odlučila brusiti radom s gluhoslijepim osobama u savezu Dodir.
– Upisala sam tečaj znakovnog jezika jer imamo takav kolegij na fakultetu pa sam željela dodatno vježbati. S vremenom sam osjetila potrebu da to znanje primijenim u praksi i tako je krenula moja avantura volontiranja – kaže. Pružanjem podrške u komunikaciji i kretanju, poput odlaska u trgovinu ili ljekarnu, korisnicima već godinu dana pomaže da se osjećaju samostalnije, sigurnije i prisutnije u zajednici. Najčešće komuniciraju znakovnim jezikom, koji još usvaja pa joj je posebno drago, napominje, kada primijeti da osjete njezin trud. Sudjelovala je i u petodnevnom kampu u Zadru koji je okupio gluhoslijepu djecu i odrasle, ali i pripremi edukativne predstave "I anđeli imaju etički kodeks" koja naglašava važnost komunikacijskih posrednika i dostupnosti informacija osobama s oštećenjem vida i sluha.
Nakon svakog volontiranja, ističe, srce joj je ispunjeno. – Rad s gluhoslijepim osobama naučio me da ono što je nama malo, drugome može značiti jako puno. Svaki susret iznova me podsjeti da su nematerijalne stvari najvrednije i ako su moje vrijeme i trud nekome izmamili osmijeh, uljepšali dan ili pružili osjećaj prihvaćenosti, onda znam da je bilo itekako vrijedno – poručuje Ida.
U učionici udruge Borders:none često se čuje smijeh, pokoje pitanje "How do you say...?", ali i mnogo riječi podrške i ohrabrenja. Issam Zahed ondje tražiteljima azila i izbjeglicama pomaže olakšati prve korake u Hrvatskoj. Volontira od prošle godine, a ove je postao jedna od ključnih figura jer svakoga tjedna vodi početni tečaj engleskog.
– Kada sam došao u Zagreb, raspitivao sam se postoji li organizacija u kojoj bih mogao učiti hrvatski i tako doznao za Borders:none pa sam se odlučio pridružiti. A kada su u udruzi saznali da sam više od 25 godina učitelj engleskog, pitali su me bih li želio volontirati, što sam rado prihvatio – govori.
Engleski je u Siriji predavao u školama, a s puno strpljenja i dobre energije učenje stranog jezika pretvara u mačji kašalj te polaznicima olakšava svakodnevni život i otvara vrata mnogim mogućnostima. On dobro zna koliko im to znači jer je i sam kao tražitelj azila prošao kroz iste izazove.
Temelji za pravedniju budućnost
– Moja je uloga u Siriji uvijek bila naučiti ljude nečemu novome, a tako je i u Zagrebu. Svaki mjesec na tečaj dolazi puno stranaca, a pomagati ljudima da steknu samopouzdanje, nauče komunicirati i stvore prilike za novi početak doista je dragocjeno iskustvo. Ispunjava me srećom spoznaja da im pružam podršku u integraciji u društvo, a volontiranje također gradi temelje za bolju i pravedniju budućnost. Stekao sam i puno novih poznanstava, zajedno se družimo, razgovaramo, veselimo – kaže Issam.
Tko će pak ponijeti titulu zagrebačkog najvolontera odlučit će glasanje koje traje do ponedjeljka u ponoć. Uključiti se možete na stranici Volonterskog Oskara, a svečana dodjela priznanja održat će se 9. prosinca.
Otvori KEKS Pay
