Naslovnica Zagreb ZG Život

‘Ni u totalitarizmu nije u gradu jedan čovjek odlučivao o svemu’

Radovi na Meštrovićevu paviljonu dio su šire priče o uređenju Trga žrtava fašizma, ali i još šire polemike o intervencijama u prostoru Zagreba koje su na noge digle struku, građane i politiku otvorivši principijelna pitanja kako se upravlja hrvatskom metropolom.
31. svibnja 2018. u 10:07 21 komentara 1704 prikaza
Meštrovićev paviljon
Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/10

Iako se čini da je počelo prije barem tri godine, tek su tri mjeseca prošla od kada je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić otvorio radove na preuređenju Trga žrtava fašizma. Zamišljen je kao dio šireg projekta kreiranja “pješačkog centra izvrsnosti” kojim bi se u centru grada, na potezu od Hrvatske narodne banke pa sve do Branimirove ulice, sa središtem na Trgu žrtava fašizma, uredila lijepa pješačka zona. U sklopu toga trebao je biti obnovljen i prostor oko Meštrovićeva paviljona ili, kako ga jednostavno svi zovu, Džamije.

Pobuna zbog Trga žrtava fašizma Aktivisti: Ne želimo beton! Autorica projekta: I nema ga

A tako je to zamislio i sam Ivan Meštrović, objašnjavala je od početka autorica projekta arhitektica Studija Elle Loredana Stunić. Krajem 2016. ona je Večernjakovoj novinarki Petri Baliji objasnila motive uklanjanja zelenila ispred paviljona.

– Meštrovićeva rečenica: “Zamišljam tu kružnu građevinu samo na tratini usred trga”, držim, govori sve o osnovnoj ideji. Pročišćenjem hortikulture oslobodila bi se vizura na samu građevinu. Ne vidim značajnijih prepreka da se i okoliš paviljona ne vrati na izvornu ideju autora, posebno jer se valorizacijom pokazalo da je više od 70 posto biljnog fonda na trgu bezvrijedno – rekla je Stunić tada.

Otvorena prva fronta

A otkad su radovi krenuli, koji na prvu i ne zvuče tako strašno jer uključuju hortikulturno uređenje, postavljanje kamenih stuba i zamjenu oštećenih dijelova stuba na paviljonu, kao da se otvorilo nebo iznad trga koji je dosad široj javnosti sporan bio i zbog svog imena, i to devedesetih. I tako je dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika postao jedna od gorućih tema u Zagrebu.

Sve je počelo s magnolijom. Mjesec dana nakon što su radovi krenuli, grad je već otvorio prvu frontu, i to s aktivistima koji su se zbog rušenja stabala na trgu okupili u inicijativu “Vratite magnoliju”. Kažu, bio je to samo povod. Gradu jednostavno ne vjeruju, a na Trgu žrtava fašizma protestiraju svake srijede.

– U ova dva mjeseca u nekoliko smo navrata svim nadležnim institucijama poslali naše zahtjeve za hitnu obustavu radova, predstavljanje projekta javnosti, provođenje široke javne rasprave i uključivanje javnosti i struke. Nekoliko smo puta pisali prijave Inspekciji zaštite kulturnih dobara i Građevinskoj inspekciji. Nikada nismo dobili projekt ni odgovore inspekcija pa smo prije nekoliko dana poslali žalbu povjerenici za informiranje jer kao građani imamo pravo znati kakvi se projekti realiziraju našim novcem – objašnjava Jasna Šumanovac iz inicijative.

Deset dana nakon toga “zaratilo” se i na drugoj fronti, ovoga puta upravo zbog neobavještavanja korisnika zgrade koja se preuređuje. U podrum paviljona, koji koristi Hrvatski povijesni muzej, tijekom radova na zgradi prodrla je voda i oštetila fond suvremenih zastava, a predsjednica HPM-a Matea Brstilo Rešetar tada je rekla da im o tipu radova nitko nije ništa rekao.

No najveći je problem nastao kada su se pojavile informacije da se stube izrađene od bračkog kamena zamjenjuju betonom. To je sama arhitektica Stunić odmah demantirala i rekla da se nove stube rade od kamena iz kamenoloma Vrsine te da će biti identične kao i prošle. U cijelu se priču uključilo i Ministarstvo kulture koje je prije više od dva tjedna od Grada zatražilo očitovanje o zamjeni kamena, ali ga nije dobilo. Isto tako, Ministarstvo nam kaže da je za cijeli projekt odgovoran Grad koji nam pak prema svom ustaljenom obrascu na upite nije odgovorio do zaključenja teksta.

Grad Zagreb posljednjih se mjeseci morao suočiti s konstantnim prosvjedima struke, uključujući i više udruženja arhitekata, prosvjedima aktivista i građana te optužbama za pogodovanja, nepotrebno uništavanje zelenih površina ili nebrigu o kulturnim dobrima. No zamjerke su se prije svega odnosile na začuđujuću razinu netransparentnosti. Prije nekoliko se dana oglasila i Hrvatska komora arhitekata koja gradu predbacuje i taj problem, kao i onaj neuključivanja struke u projekt.

– Gradska uprava uporno izbjegava provođenje demokratske i transparentne procedure javnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja kojim bi se propitalo oblikovanje javnog prostora i dobilo najbolje rješenje – prozvala je komora Grad.

Profesorica Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, predstojnica Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, objašnjava zašto se kod ovakvih projekata mora biti posebno oprezan s identitetom prostora.

Meštrovićev paviljon
1 / 10
Meštrovićev paviljon

– U ovakvim slučajevima najprije se ustanovi postoji li povijesna vrijednost mjesta koje se preuređuje. Moraju se shvatiti kontekst i identitet prostora, promjene koje su na njega utjecale, sve ono što je moglo doprinijeti tome da neki prostor građani promatraju na određen način. Onaj tko radi promjene mora prostor dobro upoznati, istražiti i shvatiti mijene tijekom vremena, prepoznati vrijednost pojedinih slojeva. Nepažnjom ili pogreškama možete ga “obući” u nešto neprimjereno i dovodite se u opasnost da ga marginalizirate. Moramo paziti da ga naši sugrađani ne počnu zaobilaziti – rekla je Bojanić Obad Šćitaroci.

Kod ovog konkretnog projekta ona priznaje da ju je u početku iznenadila lavina reakcija, no da je kasnije shvatila da javnost zapravo uopće nije dobro upoznata s projektom. I to ne svojom krivnjom, već Grada koji je za projekt odgovoran.

– U onome što se radi bitno je kako. Nije poznato je li napravljena konzervatorska urbanističko-pejsažna studija ili elaborat o razvoju i mijenama prostora, je li provedeno vrednovanje svih slojeva te jesu li stručno i znanstveno utemeljeno utvrđeni kriteriji za obnovu ili promjenu, kao i mogući modeli suvremenih zahvata. Važan aspekt prilikom izrade projektne dokumentacije i suvremenih zahvata u prostorima i na građevinama kulturnih dobara valja razmotriti i posljedice u prostoru koje nastaju nakon nekog rješenja – tvrdi Bojanić Obad Šćitaroci koja je odmah rekla da je sama imena ne zanimaju.

Pritom je ova arhitektica s bogatim iskustvom dodala da ovdje očito kontekst prostora nije sagledan sa svih strana te da je cijeli proces za struku – iluzija.

– Nitko ne zna kako će to na kraju izgledati i zašto će tako izgledati. Prema onome što vidimo, izgleda da će zadnji sloj u razvoju trga, izveden prema projektu Cirila Jegliča, koji se pamti više od pola stoljeća, biti u cijelosti poništen. Ima li valjanih razloga za to, je li to uopće pristojno prema Jegliču koji je autor brojnih perivojnih prostora u Zagrebu? Je li to pristojno prema građanima koji su se s takvim perivojnim rješenjem poistovjetili i prepoznali ga kao dio identiteta Zagreba? – pita se Bojanić Obad Šćitaroci.

Falsificiranje 80 godina

Predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske Zvonko Maković vrlo slično gleda na cijelu situaciju.

– Ako uklonimo park i hortikulturna rješenja oko Meštrovićeva paviljona, imam osjećaj da želimo prebrisati i falsificirati 80 godina povijesti tog prostora. Već 1930-ih na njemu nije bila samo zelena površina, a tijekom Drugog svjetskog rata napravljena je tamo fontana. Ne možemo se praviti da tise, magnolije ili fontana nisu dio povijesti tog prostora. A ako se već prostor želi vraćati na izvorno stanje, treba dobro objasniti zašto se to čini. A za to vam treba tim stručnjaka, a ne da se sve prepusti gradonačelniku i arhitektici bez relevantnih stručnih referencija da o svemu odlučuju – tvrdi Maković.

Za njega ovaj problem izvire iz stupnja demokracije u društvu.

– Situacija prije svega govori o onome koga smo izabrali, demokracija se na ovaj način građaninu čini zahrđala, kao da je izgubila legitimnost. Kod preuređivanja ovog paviljona, u prošlim, totalitarnim sustavima – monarhističkom, ustaškom, pa onda komunističkom – bili su raspisivani natječaji. Ni u njima nije jedna osoba odlučivala o svemu, kao što to radi danas – objašnjava Maković i dodaje da ga ne čude kritike ni struke ni građana.

– Volio bih vidjeti nekoga iz struke tko bi branio ovaj projekt – oštar je Maković.

S obzirom na to da se uređenje “pješačkog centra izvrsnosti” planira raditi u četiri faze i da je u prvoj fazi već stvoreno toliko problema i protivnika, otvara se očigledno pitanje kako Grad planira nastaviti svoj posao. I to na principijelnoj razini. Jer svaki sljedeći korak u ovom projektu bit će pod velikim povećalom.

Inicijativa Vratite magnoliju: Zaštitite Meštrovićev paviljon i zdravi biljni fond magnolija TRG ŽRTAVA FAŠIZMA Netko je posadio novu magnoliju i zapalio svijeću za staru Okrugli stol VL-a Kralj Tomislav: Tog hrvatskog velikana treba bolje upoznati
ZDRAVI I U FORMI
Kako podići trčanje na višu razinu i pri tome se ne ozlijediti

A1 izdvaja za Vas

  • dopizdilomi:

    Pa ljudi nemojte. Bandić je mecena i dobročinitelj. Koliko toga se napravilo u gradu (jako malo, nebitno i bezvezno) a koliko je transparentno plaćeno (jako previše). Od kapitalnih projekata bitnih za grad ni K. Za njega je i doživotna robija ... prikaži još! premalo i to ne da jedi u samici nego da tuca kamen.

  • Avatar liquidsky
    liquidsky:

    Kakvih li nebuloza! Zašto bi naš Veliki Voljeni Vođa poštivao pravila, propise, zakone i struku? Tko ste vi da ga prozivate? Znate li da u u vom gradu postoji genij zaštite kulturne baštine, vrhunski stručnjak Silvije Novak kojemu je riječ ... prikaži još! Velikog Voljeng Vođe zakon? Ako takav stručnjak odobri zahvate, a Veliki ih Voljeni Vođa s povjerenjem prigrli, čemu onda toliko bune protiv njega? On ima mandat, građani su mu svojim glasovima dopustili da čini što god mu je volja. Zato ne gubite vrijeme zalud se nadajući da će Veliki Voljeni Vođa postupati u skladu sa zakonima. On je Zakon sam po sebi. Da nije, Republika Hrvatska već bi davno nešto poduzela. Vjerujte Milanu Bandiću i njegovu sveznanju, vjerujte našem Pravosuđu. Veliki Voljeni Vođa smije činiti i čini što želi. Pognite glave i u tišini se izvolite diviti njegovim velikim djelima. Živjeli Bandić i Novak, uzdanice naše zagrebačke!

  • grebza:

    Bez obzira koliko godina netko živi u gradu, kulturu gradskog življenja nije lako steći. Mnogi nikada. Najočitiji primjer je bandić i njegove pridošle seljačine koje bahato i primitivno harače gradom.