Otkaz, nedobivanje željenog posla, pad na vozačkom ispitu, loša ocjena u školi, krah partnerskog odnosa, promašeno ulaganje... Sve su to neuspjesi. S njima se susrećemo svakodnevno, ali o njima nerado govorimo. Tabu je to u društvu koje teži savršenstvu i u kojem su nas društvene mreže uvjerile da je važno pokazivati isključivo uspjehe i pažljivo filtriranu sliku "idealnog života", pojašnjavaju organizatorice Festivala empatije Ivana Karačonji Rupčić i Lana Vincelj Bele. Upravo su zato nakon prošlogodišnjeg izdanja, kojem je lajtmotiv bio gubitak, ove godine odlučile otvoreno razgovarati baš o neuspjehu.
Jučer je u Tiflološkom muzeju u Zagrebu svečano otvoreno drugo izdanje Festivala empatije, koji se ove godine održava u tri grada – Zagrebu, Rijeci i Osijeku – te traje do nedjelje. Otvorenje je počelo programom "Smiješna strana neuspjeha" Gordane Glibo i Admira Šećkanovića, nastavilo se izložbom "Nedovršeni procesi" kolektiva Format C i fotografa Luke Pešuna, a večer je zaključio višestruko nagrađivani dokumentarni film "All the Beauty and the Bloodshed" redateljice Laure Poitras. Već sam koncept otvorenja najavljuje ključnu festivalsku poruku: neuspjeh nije kraj priče, nego prilika da je sagledamo iz novih kutova. Ozbiljno, ali i s dozom humora.
Poseban dio programa bavi se upravo pitanjem što je zapravo neuspjeh. Iz psihoterapijske perspektive, kažu sugovornice, ne postoji jedna univerzalna definicija: svatko za sebe postavlja ljestvicu i granicu onoga što smatra padom. – Često je riječ o "neostvarenoj težnji", nečemu što nam je važno, a nije ispalo onako kako smo zamišljali. Problem nastaje onog trenutka kad se s neuspjehom previše poistovjetimo, kad iz jedne loše ocjene, propalog projekta ili prekida veze izvlačimo zaključak da "nismo dovoljno dobri". Tada ne trpi samo samopouzdanje, već se zatvaraju i brojne životne mogućnosti – pojašnjava L. Vincelj Bele.
Istodobno, jednako je opasno graditi identitet isključivo na uspjehu, nastavlja, ako smo "dobri" samo kad smo najbolji, kad imamo petice, savršenu karijeru, besprijekorne fotografije na Instagramu, svaki i najmanji pad djeluje kao katastrofa. Neuspjeh se ne mora nužno "pretvoriti u uspjeh", ali nam može pomoći da bolje upoznamo sebe, svoje granice i svoje resurse, pojašnjava I. Karačonji Rupčić. – Nekad je najvažniji korak samo prihvatiti da se nešto loše dogodilo i da unatoč tome možemo dalje – ističe.
Organizatorice napominju i da se neuspjeh različito doživljava kroz životne faze. Djeci je to često loša ocjena ili svađa s prijateljima, srednjoškolcima neupisani željeni razred ili fakultet, mladima teško pronalaženje prvog posla, odraslima pucanje veze, brakova ili osjećaj da "kasne" za tuđim ritmovima na društvenim mrežama. Roditelji se muče s pričom o "savršenom roditeljstvu" od pritiska oko dojenja do tog famoznog prosjeka 5.0 i upisa u "pravu" školu dok starije generacije nose teret neispunjenih ambicija, zdravstvenih problema ili osjećaja da više "nema vremena" za popravni, objašnjavanju organizatorice festivala.
– Kao društvo jako smo skloni osuđivati, stvarati pritisak i normu savršenstva. Istodobno očekujemo da pojedinac bude dovoljno jak da svemu tome odoli. Mi bismo htjele da Festival empatije bude prostor gdje se ta priča malo "otpušta", gdje možemo reći: pogriješila sam, nisam uspjela i to ne znači da vrijedim manje – kaže L. Vincelj Bele. Ovogodišnji Festival empatije zato ne ostaje samo na emotivnim ispovijestima i psihoterapijskim radionicama, nego nudi i vrlo konkretne alate za snalaženje u svakodnevnim "padovima". Kroz bogat program isprepliću se umjetnost i psihologija: uz izložbe, filmske projekcije i razgovore s književnicima, tu su predavanja i radionice psihologa i psihoterapeuta o tzv. imposter sindromu, unutarnjem kritičaru, burnoutu, katastrofičnom razmišljanju, samosuosjećanju i načinima na koje se možemo oporaviti kad nam ne ide onako kako smo zamislili. Poseban fokus stavljen je na djecu i mlade. U suradnji s ustanovama poput Dječje kuće u Rijeci i obrazovnih institucija osmišljene su radionice na kojima djeca uče da je neuspjeh dio procesa učenja. Tu su i programi financijske pismenosti za djecu, radionice sportske psihologije i mentalnog treninga koji sportašima, ali i svima nama, pomažu razvijati otpornost na poraze.
Ne izostaju ni teme za roditelje i odgojno-obrazovne radnike: kako djeci pomoći da izdrže pritisak ocjena i upisa, kako razvijati empatiju u vremenu porasta nasilja, kako se nositi s očekivanjem "savršene" majke ili oca. Govorit će se i o tome kako nas društvene okolnosti, ekonomski uvjeti i klasne razlike već od djetinjstva stavljaju u neravnopravan položaj kad je riječ o šansama za uspjeh. – Voljele bismo da posjetitelji s Festivala odu s osjećajem da neuspjeh ne mora biti katastrofa i da o njemu možemo razgovarati otvoreno, bez srama. Da naučimo reći: "Ovo mi nije uspjelo, to me muči", i da znamo da time ne gubimo svoju vrijednost – poručuju Ivana Karačonji Rupčić i Lana Vincelj Bele. Festival empatije ovih dana donosi desetke programa u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, od radionica za djecu i mlade preko predavanja za roditelje do umjetničkih projekata koji propituju ideje o uspjehu i neuspjehu, a sve to imate priliku posjetiti potpuno besplatno do nedjelje. Cjelokupan raspored i detalje po lokacijama možete pronaći na službenoj web stranici festivala.
Otvori KEKS Pay
