Približava se godinu dana otkako je, lani u studenome, zabilježena prva testna vožnja gondola trasom dugom 5000 metara, a žičara i dalje ne Sljeme ne “pelja” nikoga osim pokojeg znatiželjnika. Zgrada donje postaje bliješti na jesenskom suncu, parkiralište i rotor odavno su dovršeni, a građevinski materijal koji je lani u ovo doba bio obrastao u ambroziju uklonjen je, pa se čini da je sve spremno za puštanje u promet. Uokolo se vrzmaju šetači, ali i radnici koji vrte probne vožnje i održavaju žičaru čiji hladni pogon košta 4,4 milijuna kuna godišnje.
Još oko milijun kuna
– Nisam sretan sa žičarom. Kreditno opterećuje ZET, a zbog spora na Upravnom sudu s Inspektoratom, još stoji – negodovao je nedano zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević najavivši skorašnje raspisivanje javne nabave za rješavanje problema buke čiji je netječaj objavljen prije dva tjedna.
Procijenjena vrijednost tih radova je milijun kuna s PDV-om, pisali smo nedavno, a ponude se šalju do 2. studenog. Zvučna izolacija postavljat će se unutar objekta kutne građevine, skupocjenog postrojenja koje se nalazi stotinjak metara uzbrdo od donje postaje i novu žičaru usmjerava na trasu one stare. I baš ta građevina generira i najviše buke, objašnjavaju nam stanovnici Gračana, koji nisu baš uvjereni da izolacija stiže. Bit će to još jedno veliko ulaganje, kažu, a i raznih su se obećanja već itekako naslušali.
Sam zvuk žičare pak varira ovisno o tome gdje se nalazite. Kada joj se približavate iz smjera parkirališta, najprije se čuje vibrantan šum, nalik mantranju indijskih duhovnjaka. Zvuk postaje glasniji u podnožju žičare, a pojačava ga treskanje gondola kada prolaze kroz kutnu građevinu i pokraj stupova.
Situacija je ista kao kad se gradila pruga
– Kod mene je kao da melje mlin. Pali se oko osam ujutro, ali navikla sam se – govori umirovljenica Dubravka Štrković, koja stanuje u neposrednoj blizini donje postaje. S njezina se balkona tako može čuti žičara, ali i škripanje tramvaja s obližnje pruge Mihaljevac – Dolje. A susjedu Mariju Vinšek situacija podsjeća na djetinjstvo u Gračanima 50-ih, kada se u tada ruralnom kraju počela graditi tramvajska trasa.
– Bila sam mala, ali sjećam se da su se ljudi žalili i protestirali kao i danas, ali nije pomoglo. Moja stara susjeda molila ih je da joj ne raskopaju vrt, no pruga se morala graditi. Na kraju smo svi bili zadovoljni što smo postali prvo selo u Jugoslaviji s tramvajskom prugom – smije se Marija. Radnike su, prisjeća se, dovozili iz obližnjih tvornica, prugu su gradili pro bono, a oni najmarljiviji osvajali su udarničke bonove za kupnju hrane i odjeće.
– Kopalo se ručno, nije bilo strojeva, a da im težak rad bude veseliji, sa zvučnika smo im puštali pjesmu Ive Robića “Opatijo bajna” – govori umirovljenica dok nam pokazuje fotografije tek sagrađene pruge i starog tramvaja koji se odavno “umirovio” u Tehničkom muzeju.
Dosta im je trakavice
Baš kao i u slučaju žičare, dijelu seljaka oduzeto je zemljište za prugu, zbog čega se još vodi nekoliko upravnih sporova, objašnjava i Marijan Kos, nekadašnji šef Mjesnog odbora. Sporovi se vode i oko zemljišta na kojemu je Grad asfaltirao parkiralište za žičaru, dodaje, a vlasnicima ponudio premalenu cijenu. A otkako je žičare, kvadrat zemlje u Gračanima sve je skuplji. Iznad rotora priprema se teren za gradnju stambenih jedinica. Cijena zemljišta ondje je oko 310 eura za kvadrat. Skočila je i cijena kvadrata stana pa sada iznosi oko 3500 eura.
– Bit će to kaos jer, što se prometa tiče, ovaj dio grada jako loše stoji. Gračanskom cestom dnevno prođe oko 10.000 automobila. Nedavno je obnovljena, a šahtove su krpali već četiri puta. Nigdje nema nogostupa, a kada stignu auti novih stanara, gužva je neizbježna – domeće Kos. Pokazuje nam i papire koje je dobio u posjed u prvoj fazi gradnje žičare, a na njima stoji da je uključivala i rekonstrukciju pruge Mihaljevac – Dolje, što se nije ostvarilo. Zapravo, napominje, puno toga što je obećano, nije napravljeno.
– Ma dosta nam je više te trakavice sa žičarom. Treba je pustiti da radi pa da oni koji ovdje vode restorane i kafiće imaju od čega živjeti – dodaje pak Dubravka Štrković, koja, baš kao i mnogi stanovnici, priželjkuje da megaprojekt napokon profunkcionira te da njezino susjedstvo postane turistička oaza. •
krasan spomenik si zdelal milan.