"Djetinjstvo bez knjiga, to ne bi bilo djetinjstvo. To bi bilo kao da si isključen iz začaranog mjesta gdje možeš otići i pronaći najrjeđu vrstu radosti". Riječi su to Astrid Lindgren, autorice jedne od najpoznatijih dječjih knjiga svih vremena, Pipi Duga Čarapa.
A za to da djeca ne bi imala djetinjstvo bez knjiga i čarolije, brine se festival Knjige u krošnjama.
Festival književnosti i zvučnog eksperimenta za djecu i mlade u organizaciji book&zvooka, Centra kulture Ribnjak i Ibis grafike, ove se godine održava peti put na zagrebačkom Ribnjaku. Do 17. svibnja prostor parka ispunjavaju predstave, predstavljanja knjiga, audio instalacije u krošnjama, izložbe, sajam knjiga, projekcije filmova, orkestar, DJ i plesni program. Među brojnim događanjima posebno mjesto zauzelo je predstavljanje slikovnice "Straško Strah" autorice Lade Tomšić.
– Ja vam danas imam veliku tremu – rekla je autorica djeci na početku susreta. – To vam je mala bubica koja vam skače u trbuhu, dlanovi vam se počnu znojit, srce počne brže kucat. Ali trema vam je dobra. Trema vam je znak da vam je stalo – govori autorica. Lada Tomšić ima 38 godina, magistrica je ekonomije i radi u agenciji za organizaciju vjenčanja na Braču. Iako se pisanjem profesionalno počela baviti tek posljednjih godina, kaže da je želja za pisanjem postojala još od djetinjstva. Prvu slikovnicu, "Zato što te volim", objavila je 2024. godine u izdanju Planetopije, a krajem 2025. izašla je i slikovnica "Straško Strah" u nakladi Petrinih knjiga.
Ideja za novu slikovnicu nastala je sasvim spontano, kroz razgovore sa sinom Valom koji je tada imao pet i pol godina. – Mama, strah me ovoga, mama strah me onoga, eno mraka, eno sjena – prisjetila se autorica njegovih rečenica koje su je potaknule na pisanje. Djeci je tijekom predstavljanja objasnila da slikovnica nije namijenjena samo najmlađima: - Ovo vam je slikovnica za male i velike ljude. Znate zašto? Ne boje se samo djeca, bojimo se i mi odrasli.
Slikovnica "Straško Strah" na ugodan i duhovit način djeci približava emociju straha i pokazuje da on nije uvijek neprijatelj, nego ponekad i prijatelj koji upozorava na opasnost. Tijekom čitanja L. Tomšić je djeci pročitala dio priče u kojem se Straško predstavlja: Jesam li te prestrašio? Ja sam Straško Strah, ali ne brini, nisam strašan kao što misliš. (…) Strah ponekad može biti i dobar. (…) Zato imam jedno važno pitanje za tebe. Gdje se skriva tvoj strah?” Nakon čitanja slijedila je radionica u kojoj su djeca crtala vlastite strahove. Crteže su zajedno postavili na pano i na kraju se svi zajedno fotografirali. Autorica kaže da upravo taj dio susreta najviše voli.
– Najljepše od svega mi je vidjeti reakciju djece i kako oni razmišljaju, koliko tu ima različitih strahova i kako ih oni u svojim malim glavama percipiraju – kaže autorica. Na festival su stigli i učenici prvog razreda Osnovne škole Rečica koji sudjeluju u međunarodnom projektu Naša mala knjižnica. Projekt je namijenjen djeci vrtićke i školske dobi s ciljem poticanja čitanja i kreativnog izražavanja, a provodi se u školama, vrtićima, knjižnicama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama. Eva, učenica prvog razreda Osnovne škole Rečica govori kako je njoj ovo bilo predivno iskustvo.
– Najdraži dio mi je bio kada je autorica čitala knjigu – kaže Eva pa dodaje da ju je nakon čitanja manje strah. Njezina prijateljica iz razreda Julija kaže da je njoj najzanimljiviji dio bio radionica. – Kad smo crtali svoje strahove, ja sam nacrtala kako vani grmi – rekla nam je. Danijela Varga iz Ibis grafike kaže kako su aktivnosti na festivalu svojevrsna nagrada za škole i vrtiće koji su tijekom godine posebno aktivni. – Imamo knjige iz dvanaest europskih zemalja, a sljedeće godine će ih biti još više. Evo, Osnovna škola Rečica je u projektu, jutros nam je bila Osnovna škola Vukovina, sada nam dolazi Osnovna škola Stenjevec, oni su vrlo aktivni u projektu. Jučer su nam došla djeca iz vrtića Panda iz Varaždina – govori D. Varga.
Naglašava kako radionice nisu rezervirane samo za škole uključene u projekt, nego su otvorene i roditeljima te drugim grupama djece. – Škole koje su više angažirane u projektu pratimo kako rade i onda ih ovim radionicama nagradimo. Ovo je jedan vid nagrade da se djecu približi čitanju i knjigama, ali i da upoznaju autore i sudjeluju u kreativnim radionicama – ističe naša sugovornica pa dodaje kako upravo susreti s autorima često mijenjaju dječji odnos prema knjigama. – Imali smo primjere djece koja su bila nezainteresirana za čitanje, a nakon ovakvih aktivnosti puno aktivnije su se bavila čitanjem i sama odlazila u kutiće za čitanje – govori.
Posebno važnim smatra to što djeca na takvim susretima shvate da su autori i ilustratori stvarni ljudi. – Kada djeca vide da autori imaju svoje živote i da nisu nekakve sive eminencije sa stranica knjige, dobiju više volje za čitanje i druženje s knjigom – kaže D. Varga. Učiteljica Marina Kruzić ističe kako je ovaj dolazak u Zagreb za djecu bio veliko iskustvo jer je riječ o prvašićima. – Ovo je nama bio malo veći zalogaj doći iz Rečice u Zagreb vlakom jer su djeca tek prvi razred. Djeca su jako uzbuđena jer im je ovo prvi dolazak grupno u glavni grad – kaže M Kruzić koja smatra da je djeci iznimno važno upoznati autore uživo jer ih upravo takvi susreti potiču na čitanje. – Oni su prvi razred i svi su svladali tehniku čitanja. Sad je stvar u tome da mi to uvježbamo, razumijemo pročitano i da čitanje postane navika – ističe učiteljica pa kroz smijeh dodaje kako su im ovakvim izletom "malo podvalili čitanje".
Govoreći o današnjim generacijama učenika, kaže da su se djeca jako promijenila. – Kada sam počela raditi prije 35 godina, djeca su bila disciplinirana, imali su koncentraciju, bili su fokusirani. Danas je to drugačije – govori nam. Ne misli da je za sve kriva samo tehnologija. – Djeca su premalo s roditeljima. A vrijeme koje provode s njima nije kvalitetno – ističe. Posebno ju zabrinjava pritisak koji se stavlja pred djecu. – Roditelji očekuju odlične ocjene, 5.0 pa još sto nula, a mislim da to stvarno nema smisla – govori učiteljica M. Kruzić.
Prisjetila se puta vlakom prema Zagrebu kada je jedna učenica počela čitati strip pa su joj se ostali pridružili. - To su sve neke sitnice, ali oni to nikad neće zaboraviti kaže učiteljica. A da se čitateljske navike djece mijenjaju, primjećuje i Svjetlana Basara, knjižničarka Osnovne škole Rečica koja je završila kroatistiku, komparativnu književnost i bibliotekarstvo.
– Djeca i dalje čitaju, ali čitaju drugačije – kaže pa objašnjava kako danas mnoga djeca dolaze u školu bez poznavanja slova pa sporije usvajaju vještinu čitanja nego prijašnje generacije. Smatra da se često zaboravlja da je čitanje vještina koja se mora stalno razvijati. – Kao vožnja bicikla ili preskakanje užeta, što više čitaš, bolje čitaš – kaže S. Basara.
Primjećuje i da djeca danas teže čitaju duže tekstove te da škole zbog toga prilagođavaju lektirne naslove njihovim interesima i suvremenijim temama, iako klasici poput Baloga i Ivane Brlić-Mažuranić ostaju dio kurikuluma. Posebno naglašava važnost odnosa roditelja prema čitanju. – Ako je osjećaj vezan uz čitanje dobar, ako je netko vas zagrlio pa ste zajedno listali i čitali, dijete će tu ljubav prenijeti i na knjigu – kaže knjižničarka. Smatra da roditelji često pogriješe kada nakon što dijete nauči slova potpuno prestanu čitati s njim. – I kad dijete nauči čitati, treba nastaviti zajedno čitati – dodaje S. Basara.
Govoreći o strahu kod djece, osvrnula se i na način na koji odrasli često govore o školi. – Roditelji znaju reći: ‘Sad će tebi učiteljica pokazati.’ Tako će se dijete bojati škole i učiteljice, kao da je ona kazna – kaže naša sugovornica. Sličan problem vidi i u kažnjavanju čitanjem. – Kad dijete za kaznu mora ići u sobu čitati, kako će onda zavoljeti knjigu? – pita se knjižničarka. U vremenu kad djeca sve teže zadržavaju koncentraciju na čitanje, organizatori festivala Knjige u krošnjama i projekta Naša mala knjižnica upravo kroz ovakve radionice i susrete pokušavaju stvoriti pozitivan odnos prema knjizi i čitanju od malih nogu.
Otvori KEKS Pay
