Između straha, nestrpljenja i nostalgije. Tako bi se, kažu nam sami, moglo sažeti posljednjih nekoliko mjeseci života stanara kvarta oko Vjesnikova nebodera. Požar, koji je 17. studenoga prošle godine u kasnim večernjim satima zahvatio zgradu, doživjeli su osobno. Od tada do danas prošli su mjeseci neizvjesnosti i iščekivanja, a početak priprema za rušenje ponovno je otvorio put brigama. Koja metoda će se odabrati, koliko će sve trajati, koliko će biti sigurno i što će niknuti na mjestu simbola kvarta, pitanja su koja ih muče.
Stručnjaci Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo, podsjetimo, nakon požara su utvrdili ozbiljna oštećenja te jasno dali do znanja da je ulazak u zgradu opasan, da su mehanička otpornost i sigurnost značajno ugrožene te da postoji rizik od urušavanja dijela ili čak kolapsa cijelog nebodera pa je odluka o uklanjanju bila je neizbježna.
– Nevjerojatno mi je bilo gledati s prozora kako gori. Nije mi bilo svejedno ni tada ni u danima koji su uslijedili, a ni sada jer ne znam kako će se rušiti, hoće li se minirati ili ne – kaže Nada, koja već 43 godine živi u jednoj od zgrada na početku Lomničke ulice. Strah od rušenja miniranjem glavna je tema među stanarima, govori nam. – Mi smo i petrinjski potres osjetili. Kako se onda može osigurati područje da ne osjetimo posljedice miniranja? U razgovoru sa susjedima shvaćam da su i oni nemirni – ističe Nada dodajući i kako se, iako razumije da se zgrada mora ukloniti, teško miri s time da nestaje građevina uz koju je provela gotovo cijeli život.
– Nevjerojatno mi je. Čak i mojim unucima, koji su jako mali, nije lako. Kći mi je arhitektica pa je rekla da bi zgradu koja će niknuti na tom mjestu trebalo napraviti kao repliku Vjesnika – dodaje. Franjo i Drago, koje susrećemo u Lomničkoj kako promatraju pripreme za gradnju stambenih zgrada na kraju te ulice, kažu nam da svakodnevno budno prate i što se događa oko Vjesnika.
– Spavaća soba mi gleda direktno na Vjesnik. Svaki dan pratim situaciju. Mehanizacija je došla, sada treba srušiti taj zapadni aneks kako bi se moglo doći do nebodera. Rekli su i da će skidati prozore sa zgrade, ali nikako da to naprave – nabraja Drago. Franjo, pak, dodaje kako je od požara do odabira tvrtke koja će rušiti neboder prošlo "nepotrebno puno vremena".
– Tu se ne zna tko pije, tko plaća – govori dodajući kako je s prve crte gledao i kada se neboder gradio, a sada gleda kako nestaje. – Falit će mi, kako se kaže, kao jedna ruka. To je simbol Zagreba, simbol ovog kvarta i orijentir za sve – kaže. Prilazi i susjed Mirko, koji ne skriva da mu je cijela situacija već mjesecima izvor frustracije. – Kaj nije sramota da svaki dan ovo ruglo moramo gledati? Kaj to nije sramota? Od kada je izbio požar, nastala je šutnja. Nitko nam ništa ne govori, znamo samo što pročitamo u novinama i vidimo na televiziji. Grdo nam je – govori. Još uvijek se često osjeti miris paljevine, dodaje, a prisutnost policije i zaštitara dodatno pojačava nelagodu.
– Ne znam što se toliko čeka s rušenjem. Predugo to traje i mislim da ćemo se mi toga još jako dugo nagledati. Prošli tjedan krenuli su s pripremama, bageri su tu, trebala bi se rušiti ta manja zgrada, ali ja ne vidim da se išta konkretno napravilo. Samo su dovukli kontejnere i bagere. Puno se priča, a malo radi – tvrdi. Posebno su zabrinuti, dodaje, oni koji na neboder gledaju iz svojih stanova.
– Onima koji za kuhinjskim stolom sjede i gledaju u to ruglo, nije svejedno, vidim da ih je strah – napominje. Potvrđuje to i Vlasta, koja se prisjetila i noći u kojoj je izbio požar. – Susjedi su cijelu noć dežurali. Probudile su ih sirene, policija, vatrogasci, a ja do jutra, dok nisam sa psom izašla, nisam znala da se nešto dogodilo – govori. A teško joj je, dodaje, jer nije samo živjela uz Vjesnik, već je u njemu i radila. Objašnjava kako je prije 50 godina bila zaposlena u Zagrebačkoj banci čija je ispostava bila smještena upravo u neboderu.
– Za to radno mjesto svi su se otimali, radilo se samo ujutro, dolje je bio restoran s ponudom da ti pamet stane, od grickalica, juhe, slatkog, svega je bilo – kaže. Kolega fotoreporter dodaje kako je upravo u toj poslovnici otvorio svoj prvi račun, a oboje se sa smiješkom prisjećaju i pohanih bukovača koje su se petkom posluživale u restoranu. Pripreme za rušenje Vjesnikova nebodera, spomenimo, formalno su započele uklanjanjem zapadnog aneksa, čime je otvorena operativna faza projekta koji se mjesecima pripremao administrativnim i pravnim procedurama.
Otvori KEKS Pay
