Kad su 2009. preseljeni u stan na drugom katu zgrade u Maksimirskoj 51a, rečeno im je, kažu, da je to privremeno. Prošlo je 16 godina, a članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Maksimir i dalje su ondje. Bez dizala, bez garaže, bez parkirnog mjesta, bez mogućnosti da u propisanom roku iziđu na intervenciju, govore nam vatrogasci.
– Kazali su nam tada da ćemo uskoro dobiti adekvatni prostor. A to uskoro traje, evo, više od desetljeća – ističe Srđan Subotić, dugogodišnji član DVD-a i gradski zastupnik iz redova SDP-a, koji je pitanje smještaja maksimirskog vatrogasnog društva aktualizirao na posljednjoj sjednici zagrebačke Skupštine.
Dom u Fijanovoj ulici, iz kojeg su iseljeni, DVD je podigao još 1933., a krajem četrdesetih godina prošloga stoljeća ishodili su i dozvolu za dogradnju, objašnjava nam predsjednik društva Franjo Kelbas. Zdanje je odgovaralo njihovim potrebama, dodaje, imali su dvije velike garaže za smještaj strojeva, spremište za odijela i odore, toranj za penjačke vježbe, kao i prostorije za sušenje vatrogasnih cijevi. A kad je 1948. proglašeno općenarodnom imovinom, nastavili su, napominje, djelovati u krugu tvornice MEBA, koja je imala obvezu sagraditi drugi objekt, ali to nikada nije učinjeno.
Vatrogasci su dom pak koristili do devedesetih, a onda je počelo, kaže, sve ono što je na kraju dovelo do toga da ostanu bez prostora. – Tvornica je 1990. privatizirana, izmijenilo se nekoliko vlasnika, a na kraju je naš dom prodan jednoj obitelji – tumači Kelbas.
Budući da je 2006. zaštićen kao kulturno dobro te je, domeće, postao jedini vatrogasni dom u Hrvatskoj s tim statusom, članovi društva su se obratili Gradu i tražili da se pokrene postupak za poništenje kupoprodajnog ugovora. – No, gradska pravna služba čekala je punih godinu i šest mjeseci pa je predmet otišao u zastaru, a 2008. je došla presuda prema kojoj nas se izbacuje iz prostora – govori Kelbas.
Uslijedili su, dodaje Subotić, gradsko obećanje o brzom rješavanju problema i "privremeni" smještaj u Maksimirskoj 51a, uz sve prepreke koje ta lokacija sa sobom nosi. Vozilo im je, primjerice, objašnjavaju vatrogasci, udaljeno dva i pol kilometara jer ga parkiraju kod južne tribine Dinamova stadiona.
– Na svaku intervenciju idemo tako da se prvo svi skupimo ondje kod vozila pa potom idemo do zgrade u kojoj imamo prostor, gdje se presvlačimo i uzimamo opremu koju nosimo niz stepenice jer smo na drugom katu bez lifta – naglašava Domagoj Mikša, zapovjednik DVD-a. U najboljem slučaju, napominje, treba im pola sata samo da krenu. – A propisi kažu da bismo u roku od 15 minuta trebali stići na intervenciju – ističe.
Opisujući izazove s kojima se suočavaju, navodi i kako su im intervencije otežane jer više nemaju ni mjesto ispred zgrade na kojemu bi mogli nakratko stati dok članovi pokupe opremu. – Izgubili smo ga uvođenjem blokovskog parkiranja. A vjerujemo da vatrogasno društvo ne može biti u košu sa svim ostalim udrugama – napominju u maksimirskom DVD-u.
I čini im se, kažu, da ih u Gradu ne razumiju. – Uporno nam govore kako je navalno vozilo preveliko da bi bilo parkirano na standardnom mjestu, a mi samo tražimo prostor na koji možemo privremeno stati. Dakle, i dalje bi vozilo bilo parkirano kod stadiona, a kada moramo ukrcati opremu za intervenciju, ne bismo morali stajati na tramvajskoj stanici – objašnjavaju.
Što se tiče preseljenja i trajno boljih uvjeta, gradonačelnik Tomislav Tomašević je na sjednici Skupštine rekao da su predstavnici mjerodavnog ureda s članovima DVD-a Maksimir u četiri godine obišli sedam lokacija na kojima bi se vatrogasci mogli smjestiti, ali nijedna nije bila adekvatna. No, iz društva odgovaraju da stvari ne stoje baš tako.
– Model je bio da mi predlažemo, a oni će reći ima li zapreka. Predložili smo četiri prostora, no svaki se put ispostavilo da iz nekog razloga nije moguće useliti se. Umjesto da oni, koji znaju što im je u vlasništvu i slobodno, prostor ponude nama – napominje zapovjednik Mikša, dodajući kako je gradonačelnik rekao i da je sada plan vidjeti postoji li neki objekt u vlasništvu države pa da se napravi zamjena.
– Mi stvarno ne tražimo puno, trebaju nam garaža, prostor za presvlačenje, skladište i soba za sastanke. Naravno, sve treba biti u prizemlju i to je to – zaključuje Mikša. Gradu smo poslali upit o konkretnim planovima za trajno rješavanje statusa DVD-a Maksimir, no do zaključenja broja nismo dobili odgovor.
Otvori KEKS Pay
