Nosi ime mladića čiji je život prekinut nakon što je početkom lipnja 2008. brutalno pretučen, a nagrada "Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost", koju već 15 godina dodjeljuje Grad, simbol je borbe protiv ravnodušnosti i trajni podsjetnik na to da nasilje može završiti na najgori mogući način. Na natječaj je ove godine iz zagrebačkih škola stiglo sedam prijedloga, a odlučeno je da će nagradu dobiti Bruna Blaić i Erin Jakolić, koje su pokazale da hrabrost može doći i iz najtiših i najjednostavnijih gesta, onih koje nastaju iz duboke empatije i osjećaja odgovornosti.
Na putu prema školi, Bruna Blaić, učenica trećeg razreda XVI. gimnazije, našla se u situaciji koja je zahtijevala brzu i odlučnu reakciju. – Prijateljica i ja vozile smo se u tramvaju i primijetile trojicu dječaka kako provociraju i napadaju nekoliko starijih putnica. Žene su ih ignorirale, nadajući se da će ih nezainteresiranost odvratiti. No, nasilje nije nestalo, samo se preselilo na drugu žrtvu, dječaka iz naše škole. Kad smo stigli na stanicu, počeli su trčati za njim. Čupali su ga za kosu, udarali, bacali na tlo. Ja sam se postavila između njih i rekla da prestanu ili ću zvati policiju – prisjeća se Bruna. Napadači su joj se, kaže, nasmijali u facu, ali su se ipak povukli, a tek tada su u pomoć priskočili i odrasli. Za sebe se pak, ističe, nije prestrašila ni u jednom trenutku.
Erin Jakolić i Bruna Blaić, dobitnice nagrade Luka Ritz– Svima koji se nađu u sličnoj situaciji poručila bih da ne ignoriraju nasilje, bilo koje vrste. Ako se ne mogu osobno zauzeti za nekoga, neka potraže pomoć odrasle osobe. Najgore je samo stajati i gledati – naglašava Bruna. Drži i da sve dolazi iz odgoja. Neki roditelji, objašnjava, djecu uče kako je najbolje ne miješati se ako te se nešto osobno ne tiče, a neki, poput njezinih, da uvijek treba reagirati i pokušati spriječiti nasilje. – Mislim da sam upravo zbog svojih roditelja hrabra. Oni su mi najveći životni uzor i htjela bih jednog dana svoju djecu odgajati na način na koji oni to rade – ističe Bruna.
U budućnosti se vidi kao odvjetnica specijalizirana za obiteljsko pravo. To je, kaže, oduvijek htjela, a volontiranje u domu za nezbrinutu djecu želju je dodatno učvrstilo. Također volontira u domu za starije, gdje redovito posjećuje korisnicu iz Argentine. Razgovaraju, dijele iskustva, objašnjava, a ona joj zauzvrat daje savjete i pomaže sa španjolskim jezikom.
– Bruna je sveprisutna. Kada god se nešto događa i trebamo pomoć učenika, prvo se sjetimo njezina razreda i Brune. Nisam bila iznenađena kada sam čula da je upravo ona pomogla napadnutom dječaku. A kada je trebalo nekoga nominirati za nagradu "Luka Ritz", nije bilo dvojbe – kaže Jadranka Tukša, ravnateljica XVI. gimnazije.
Nije bilo dvojbe ni u Osnovnoj školi Grigora Viteza, gdje Erin Jakolić svakodnevnom brigom i toplinom čini svoju okolinu boljom. Nominirana je jer je, kako kaže, uvijek pristojna i voli pomagati drugima, a to se pokazalo osobito važnim kada je u njezin razred stigla djevojčica iz Rusije. U početku je, napominje Erin, svima bila zanimljiva jer je bila novo lice, ali nakon nekog vremena počeli su je izdvajati iz društva. Ona je pak uočila da je često sama pa joj je odlučila prići.
– Bilo mi je žao. Počele smo razgovarati i postale prijateljice – govori učenica šestoga razreda, dodajući kako danas jedna drugoj pomažu, Erin njoj s hrvatskim, a prijateljica nju uči ruskom na kojem se, kaže ponosno, zasad zna predstaviti i reći nešto o sebi. I nije samo prijateljica, nego i mirotvorka. Kada izbije svađa u razredu, Erin je ta koja nastoji "ugasiti vatru", a vrijednosti koje posebno njeguje su, kaže, odanost i ljubaznost.
– Ova nagrada mi puno znači. Kada sam čula da sam baš ja odabrana, bila sam ponosna jer mi je to dokaz da se isplati biti dobar – kaže. Za nju hrabrost ne znači ne osjećati strah, nego stati u obranu onih koji su slabiji i prevladati neugodu, objašnjava, a svima koji svjedoče nasilju poručuje da se ne boje. – Možda ćete baš tako nekome promijeniti život i steći prijateljstvo – zaključuje Erin.