U posljednje četiri godine u Beču je izgrađeno oko stotinu kilometara novih biciklističkih staza. A u Zagrebu nešto više od 20. I otvara se pitanje, kaže Janko Večerina iz Sindikata biciklista, koliko je to dovoljno za grad koji ima više od 2600 kilometara prometnica i čija je vlast prije prvog mandata obećala sustavnu modernizaciju infrastrukture za pedaliranje.
– Naravno da se ne može očekivati da sve ulice imaju biciklističke staze, ali i dalje se radi o vrlo malom postotku ukupnih prometnica koje su uopće prilagođene biciklima – upozorava Večerina, dodajući kako su očekivanja bila znatno veća.
Prema podacima koje su nam dostavili iz gradske uprave, od lipnja 2021. uređeno je oko 30 kilometara biciklističke infrastrukture. Od toga je, navode, otprilike 23 kilometra potpuno novo, odnosno riječ je o trasama na kojima prethodno nije postojala biciklistička staza ili trak, a ostatak se odnosi na rekonstrukcije i zajedničko korištenje cesta s automobilima. A ključna je promjena, kažu na Radićevu trgu, mijenjanje dosadašnje prakse i pravila.
– Biciklistička infrastruktura više se ne izvodi isključivo bojenjem pločnika, već novi projekti predviđaju fizičko odvajanje biciklističkih i pješačkih površina – objašnjavaju u Gradu, dodajući kako takvo rješenje povećava sigurnost svih sudionika u prometu.
No u Sindikatu biciklista upozoravaju, kao što to čine već godinama, da najveći problem nije u duljini staza, nego u njihovoj (ne)povezanosti. Mnoge, naime, naglo završavaju ili se stapaju s cestovnim trakovima, ostavljajući vozače bicikala da se snalaze među automobilima. – Biciklistička infrastruktura često je fragmentirana, staze se prekidaju na raskrižjima, a u mnogim slučajevima prostor se i dalje uzima pješacima, a ne automobilima, uz male izuzetke – ističe Večerina.
Ipak, domaće, vidljivi su i neki pozitivni pomaci, posebice u drugoj polovini prvog mandata gradske uprave Tomislava Tomaševića, odnosno otkako je, kaže, sektor prometa prešao u nadležnost pročelnika Andre Pavune. – Počela je gradnja tzv. Biciklističke magistrale Istok uz Branimirovu, više etapa Greenwaya uz Savu te nove dvosmjerne staze na Jarunu i u Jarunskoj ulici – nabraja Večerina.
Paralelno s time, naglašavaju na Radićevu trgu, postavljeno je i oko 1700 stalaka za bicikle na prometnim i javnim lokacijama, čime se, kako kažu, želi dodatno potaknuti njihovo svakodnevno korištenje u gradskoj mobilnosti. Kada je pak Greenway u pitanju, radovi na 10 kilometara dugoj četvrtoj fazi državne biciklističke rute od Savskog do Mosta mladosti s obje strane nasipa, koji su počeli krajem lanjskoga listopada, trebali su biti dovršeni u roku od šest mjeseci. Dosad je, međutim, finalizirana samo dionica sa sjeverne strane nasipa, a projekt je prolongiran, prema Pavuninim riječima, zbog kašnjenja izvođača. No pridonijelo je i to što projekt nije predvidio da dio staze prelazi preko postamenta skulpture "Noge" autora Zvonimira Lončarića, a kao novi rok za dovršetak komunicirana je sredina ovoga mjeseca.
U priču o pedaliranju u Zagrebu ušla je nedavno i nova usluga, sustav javnih bicikala Bajs. Grad je projekt vrijedan 9,3 milijuna eura bez PDV-a predstavio još u svibnju, a krajem kolovoza na ulicama su se bicikli i pojavili. Počelo se s 500 bicikala na 40 lokacija, a do kraja listopada, prema najavama, bit će ih 2000 na 180 punktova. Za pola sata vožnje, podsjetimo, treba izdvojiti 50 centi, mjesečna je pretplata pet, a godišnja 30 eura.
Nextbike, tvrtka pod čijom su licencom gradski bicikli, na društvenim se mrežama pohvalila kako je u prvih sedam dana registrirano 12.000 korisnika, od čega je 96 posto domaćih, a odradili su 3389 vožnji. Najviše se pedalira između 15 i 18 sati, veći broj vožnji bilježi se i oko 21, a na biciklima se provodi uglavnom po pola sata ili 15 minuta. Podaci su pokazali i da su najkorištenije stanice Vlaška, Tomislavac, Green Gold, Trešnjevački trg i Ulica Hrvatskog sokola.
U izradi je, ističu također u Gradu, i akcijski plan razvoja biciklističke infrastrukture za razdoblje od 2025. do 2030., a taj bi dokument trebao postaviti temelje za povezivanje postojećih dionica u smislen sustav, usklađen sa standardima sigurnosti i potrebama korisnika.
Nema veze, zato imamo najsporije tramvaje, te autobuse koji redovito preskaču vozni red. Ukratko, odlično nefunkcionalan javni prijevoz. Prije stignem na more, nego javnim prijevozom na suprotni kraj grada.