Zabilježeni su slučajevi ljudi koji tvrde da su čuli medicinsko osoblje kako proglašava vrijeme njihove smrti prije nego što su se vratili u život - a za ovaj fenomen postoji znanstveno objašnjenje. Uobičajena predodžba o 'svjetlu na kraju tunela' koje navodno doživljavamo u posljednjim trenucima života možda nije univerzalna. Štoviše, stvarnost umiranja može biti mnogo surovija i uznemirujuća nego što zamišljamo. Proces umiranja nalikuje uranjanju u ledenu vodu - naš mozak postupno isključuje određena područja, koncentrirajući se isključivo na osnovne funkcije kako bi održao vitalne organe. Ova diskrepancija između moždane aktivnosti i tjelesnih funkcija mogla bi objasniti širok spektar iskustava koje ljudi opisuju nakon bliskih susreta sa smrću. No, znanstvena istraživanja potvrđuju jednu od najintrigantnijih anomalija vezanih uz iskustva bliska smrti. Neki pojedinci svjedoče da su čuli liječnike kako proglašavaju vrijeme njihove smrti - a znanost pruža potvrdu ovim tvrdnjama.
Istraživanja pokazuju da mozak može ostati aktivan i nakon što osoba klinički umre, dovoljno dugo da registrira proglašenje vremena smrti. Dr. Sam Parnia, voditelj istraživanja kritične njege i reanimacije na NYU Langone School of Medicine u New Yorku, predvodio je tim koji je proučavao grupu ljudi koji su doživjeli kratkotrajnu kliničku smrt uslijed srčanog zastoja, ali su kasnije uspješno reanimirani, prema izvještaju Mirror US-a.
Ova pionirska studija otkrila je da neki pacijenti tvrde kako su bili svjesni svoje okoline i čuli razgovore nakon što su proglašeni mrtvima. Najveće istraživanje ove vrste do sada dokumentiralo je iskaze pojedinaca koji su izvijestili o zadržanoj svijesti i percepciji događaja oko sebe, čak i nakon službenog proglašenja smrti. Dr. Sam Parnia definira smrt kao trenutak kada srce prestane kucati, prekidajući dotok krvi u mozak. Pojašnjava: "Tehnički gledano, vrijeme smrti određuje se upravo u tom trenutku - sve se temelji na prestanku rada srca", kaže. Posljedično, moždane funkcije naglo prestaju, a svi refleksi moždanog debla, uključujući refleks povraćanja i zjenični refleks, iščezavaju.
Međutim, nova istraživanja ukazuju na mogućnost da mozak oslobađa kratak, ali intenzivan val energije neposredno prije smrti. Studija provedena 2013. godine na Sveučilištu Michigan otkrila je da mozgovi anesteziranih štakora, kojima je induciran srčani udar, pokazuju obrasce aktivnosti povezane s "hiperalertnim stanjem" u kratkom periodu nakon kliničke smrti.
"Baš kao što bi skupina istraživača mogla proučavati kvalitativnu prirodu ljudskog iskustva 'ljubavi', mi nastojimo razumjeti specifične aspekte koje ljudi doživljavaju tijekom procesa umiranja. Vjerujemo da će to pružiti uvid u univerzalno iskustvo koje nas sve čeka na kraju života", objasnio je Parnia.
Opet o umiranju.Jel ovo neki psihopat sto pise svaki dan tekstove na ovu temu?