Teška nesreća na cesti Bjelovar Đurđevac, u kojoj su poginula dva policajca, školski pokazuje zbog čega smo, usprkos golemim ulaganjima u prometnu infrastrukturu, još među zemljama s razmjerno najviše stradalih na cestama.
Zavoj s premalim polumjerom zakrivljenosti i neodgovarajućim bočnim nagibom, sa skliskim asfaltom i isprekidanom linijom umjesto pune, klasična je crna točka. Spiralu smrti pokrenula je velika brzina, na mokrome asfaltu. Žalosno je da u Hrvatskoj nema institucije za prometnu signalizaciju. Poslovi od kojih izravno zavise životi rade se nestručno, kako tko hoće.
Na državnoj cesti D1 prema moru posljednjih je godina isprekidana linija na desecima mjesta bespotrebno premazana punom. Postignut je suprotan efekt, jer vozači u strahu od kazni dugo čekaju isprekidanu liniju, pa kad je dočekaju, pretječu i hazarderski. Naprotiv, na mjestu nesreće treba povući punu liniju. Ne samo što zbog zavoja duža vozila opasno remete vidljivost. Puna linija djeluje upozoravajuće, a isprekidana vuče na brzu vožnju. Pozitivan je primjer kod Tušilovića, gdje je dvostruka puna linija prepolovila stradanja.
Mnogo je važnije odmah rekonstruirati zavoj, od geometrije do asfaltnog sloja, koji mora biti hrapaviji, kao što je to u Austriji i Njemačkoj. To su najisplativija ulaganja, jer je kvaliteta asfalta jedan od najvažnijih čimbenika sigurnosti. Dotada, treba hitno obnoviti i nahrapaviti kritične dionice. I napokon, zalažem se za opći brzinski limit na vlažnoj cesti 100 km/h na autocestama, 80 km/h na brzim cestama i 60 km/h na ostalima.
