Uhićenje, zatvor, pljačka, banda, krim-milje, laži... Nisu to lajtmotivi iz nekakvoga kriminalističkog romana ili zaplet radnje hollywoodskog filma, nego najčešće izgovarane riječi u hrvatskoj sabornici dok se jučer raspravljalo o izboru Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika.
Onaj tko je pratio prijenos saborske sjednice ili medijske izvješća, može steći dojam da su zastupnici jučer satima jedni drugima samo prijetili zatvaranjem iza rešetaka. Pojedinci su bili toliko precizni da su licitirali i dužinama zatvorskih kazni koje bi pojedini visokopozicionirani dužnosnici mogli dobiti. I što (obični) građanin, koji saborska zasjedanja prati možda samo usputno, može zaključiti iz takvih dramatičnih prijetnji? Da su gotovo svi kriminalci i lopovi? Ili, ako nisu, onda su lažljivci i varalice oni koji jedni druge tako teško optužuju?