I sad gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje... Riječ je o natpisu, ispisanom ćiriličnim pismom, na mauzoleju podignutom u Borovu Selu u čast poginulom Vukašinu Šoškočaninu, u neposrednoj blizini nedaleko od spomenika podignutog dvanaestorici ubijenih hrvatskih redarstvenika, čija je krv bila i na njegovim rukama.
Kada su mučki likvidirani iz zasjede, upravo se on – vođa velikosrpske pobune te suradnik Vojislava Šešelja – hvalio da je osobno pobio ustaše, kako ih je nazivao. Prema riječima svjedoka, snajperom je ubio jednog redarstvenika. Sam je, pak, sljedećih dana tvrdio da ih je ubio više. I da će ih ubiti još više. No sudbina je htjela da ne nadživi puno redarstvenike koje je pobio i čiji je pokolj pripremio. Ni dva tjedna kasnije, 15. svibnja, život je skončao u misterioznim okolnostima: dok jedni tvrde da se utopio zbog teške pancirke koju je nosio, drugi smatraju da je stradao u obračunu među frakcijama pobunjenih Srba.
Zato kaj smo politički I moralno zapušten narod.