Hrvatski mediji mjesecima se bave tim narcisoidnim bonvivanom, o kojem nikad ništa ne bismo pročitali da nije naše sportske heroine, jedne od najvećih. Taj egotriper koji ljubi sebe više od ičega, do mjere da se tim još i javno hvali ne mareći ako će zbog toga povrijediti i bližnjega svoga, u nekom stranom mediju progovorio je o svojoj životnoj filozofiji dotaknuvši se i (izvan)bračne intime, pokrenuvši tako bujicu senzacionalističkih objava u hrvatskim medijima koji su to shvatili kao propusnicu za ulazak u privatni život naše sportske dive. I od tada se, bez ikakvih skrupula, drže one novinarske “pravo je javnosti da zna” sve o njezinu braku.
Nevjernici su posebno zainteresirani za to da se javno razriješi jesu li u sukobu njezin privatni status i stavovi, odnosno vjerska uvjerenja o kojima se usudila i javno svjedočiti. I to je toliko važno da novinare i urednike nije briga kako se zbog te invazije milijuna Hrvata u njezinu privatnost osjeća ne samo žena s kojom smo strepili, veselili se i ponosili njezinim svjetskim uspjesima, već i njezini najbliži, obitelj, a osobito kako će to utjecati na odrastanje njezina mališana i vršnjake kojima će biti okružen.
Osim toga, u većini se medija jako dobro zna razlika između privatnog i javnog kad je riječ o njima dragim i važnim ili moćnim i javno istaknutijim osobama, o čijim bi se uprizorenjima iz (izvan)bračnoga života i drugim privatnostima i dalo razglabati pravdajući to javnim interesima. Kakve se sve privatne, pa i javne neugodnosti i grijesi prešućuju moćnim muškarcima? Kako bi tek to bilo čitano i klikabilno! I ovih dana mediji su vrlo obazrivi dok portretiraju veliku hrvatsku nogometnu facu pazeći da ne povrijede njega i njegove bližnje ponavljanjem nekih njegovih privatnih epizoda. Što je etički ispravan pristup, jer riječ je o privatnosti koja nema ama baš nikakve veze s njegovim aktualnim javnim djelovanjem.
Ali zašto se to onda ne prakticira i na primjeru žene koja baš ničim nije isprovocirala to da se njezina privatnost posve suprotno tretira, i to unatoč njezinoj posve pasivnoj ulozi u priči koju ona očito nije amenovala. Naprotiv, izričito je poručila da o tome ne želi javno govoriti te da ništa ne želi komentirati. Zašto onda mediji to ne poštuju? Zašto uznemiruju njezina oca tražeći da on govori o privatnosti svoje kćeri?! Zašto si daju za pravo svaki put iznova javno ponižavati ženu i majku samo zbog toga što su si neki bezobzirni samodopadni muškarac iz njezina privatnog života ili neke druge osobe iz njegova okruženja uzeli za pravo javno prosipati njezinu intimu o kojoj javnost ne bi trebala ništa znati. Ako su nam stvarno toliko značila njezina svjetska dostignuća, zašto joj to sada radimo?! Zašto dajemo na važnosti nekim nevažnim likovima i podilazimo zadovoljenju prizemne znatiželje, a tobože se inače bavimo ozbiljnim novinarstvom u javnom interesu. Mediji prenose moraliziranje nekog anonimusa “Ti znaš da on ima ženu i dijete”, a i sami to ignoriraju.
Kako to da Hrvatsko novinarsko društvo o tome šuti, kao i udruge koje skrbe o zaštiti prava žena te sportske institucije i udruge, uključujući i Hrvatski olimpijski odbor? Šute i pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i za djecu, političarke i žene bez dlake na jeziku pa i Crkva, baš nitko ne uočava bilo kakav problem u tome što se tako rovari po njezinu privatnom životu. Zar samo zbog toga što je žena i vjernica ili jer ne prijeti tužbama hrvatska sportska heroina nema pravo na zaštitu svoje privatnosti?!
Dobro da je netko jednom napisao što treba o toj temi. Čisto se čudim da je članak objavljen, imajući u vidu da ove iste novine praktički svakodnevno "izvještavaju" o aktivnostima tog lika.