Hrvatski turizam ove godine definitivno izlazi iz svoje zone komfora. Ono što se godinama na obali polako valjalo, paralelno s proklamiranom politikom o kvalitetnijem (čitaj, skupljem) turizmu, ove su godine podebljali inflacija i uvođenje eura. Hrvatska više nije jeftina. Ili bar, više nije jeftinija od zapadnoeuropskih zemalja odakle nam dolazi većina turista. Počelo je prije više godina s velikim investicijama hotelskih kuća koje su prve zakoračile u luksuz, ali mnogi gosti to dosad i nisu imali priliku uočiti. U hotelima, od kojih, naravno, nisu svi de luxe i skupi, ipak je tek nepunih 200.000 kreveta, a u cjenovno dostupnijem obiteljskom smještaju čak je triput više turističkih ležajeva. Kako god, malo tko je kritizirao službeno proklamiranu orijentaciju ka kvalitetnijem i unosnijem turizmu, s više novca, a manje gužvi i svih drugih inkomodacija koje masovnost donosi. Savršen plan. Međutim, s ozbiljnom manom.
Cijene u Hrvatskoj nisu previsoke, ne, kvaliteta je preniska! To razumije samo onaj tko je u životu iskusio kvalitetan turizam: turizam u popularnim destinacijama kao što su SAD, Australija, Južna Afrika, ali i Francuska, dijelovi Italije itd. Gastronomija gdje se kuha, a ne samo roštilja. Većina gostiju u Hrvatskoj već se susrela s ovim vrhunskim oblikom turizma. No ni hrvatski političari ni novinari nisu osobno upoznali kvalitetan europski ili međunarodni turizam. Zato nemoj cijelo vrijeme govoriti o fenomenu koji znaš samo iz slušanja i izgovaranja!