Gost podcasta Bobu Bob! Večernji TV-a u bivši ministar vanjskih poslova i veleposlanik u SAD-u Miomir Žužul kaže da objavom o završetku primirja američki predsjednik Trump Iranu poručuje da je on taj kontrolira situaciju i da će ih nastaviti bombardirati ne prihvate li njegove uvjete. Iako, kaže, i sam im pouzdane informacije da se pregovori nastavljaju na više mjesta ostaje temeljni problem tko u Iranu ima autoritet potpisati i provesti primirje. O dosadašnjem rezultatu sukoba Žužul nema dvojbe:
- To je rat u kojem, ja se usudim tvrditi, u kojem nema dobitnika. U tom ratu su svi gubitnici. Sada, koliko je tko gubitnik, to je veliko pitanje. Apsurdno mi se čini kad se kaže da Iran dobiva rat, pa čak i Amerika dobiva rat. Iran rat gubi. On ga je već izgubio. Što ćete reći kad vam je je obezglavljena država. Ubijeni su im svi lideri, uništena im je infrastruktura, uništena im je vojna snaga Drugi gubitnik je zapravo cijeli svijet jer cijeli svijet upada u gospodarsku krizu, manje ili više. Građani Amerike su, naravno, gubitnici, kao i svi. Ako ti cijena goriva raste, ako ti cijena života raste radi nekog rata koji se događa daleko od vlastite kuće i koji u konačnici većinu Amerikanaca uopće ne interesira, naravno da su gubitnici.
Žužul dodaje da Trump kroz rat u Iranu gradi sliku jedinog globalnog lidera koji određuje pravila igre, no rast cijena goriva prema osam dolara ozbiljno prijeti popularnosti Republikanske stranke. MAGA pokret nije izgubio snagu, ističe Žužul, štoviše, na određeni je način i jači, ali sam po sebi nije dovoljan za pobjedu na izborima jer stranka mora proširiti bazu birača, posebno zadržati latino glasače koji nisu dio MAGA pokreta ali su glasali za republikance. Što se odnosa saveznicima tiče, Žužul je uvjeren da NATO neće propasti te da je prijetnja američkog izlaska bila samo Trumpova retorika kojom je postigao željeno - veća izdvajanja saveznika. Bivši ministar vanjskih poslova skeptičan je oko europskih snaga izvan NATO-a, a Macronova Koalicija voljnih po njemu je uglavnom pričaonica za domaću političku upotrebu. Osim toga, dodaje, postoji UN i OESS za potrebe snaga za održavanje potencijalnog mira u Ukrajini. Ipak, smatra da Hrvatska treba sudjelovati — ali bez slanja vojnika i bez velikih očekivanja.
- Zašto bi Hrvatska bježala iz toga ako je pozvana. Budemo mi tu realni nije na Hrvatskoj da odredi što će od toga biti ili što neće. Pustimo na stranu izričaj, predsjednik u svome ciničnom, ne želim ga kritizirati, ja ga uvažavam kao predsjednika države , kaže to je zapravo ništa. Međutim, ne vidim nijednog razloga zašto Hrvatska ne bi u tome sudjelovala. Bez obzira što mi mislimo to je ipak sastanak. Tražili smo, nadali, željeli da se nalazimo za stolovima gdje se stvari, ako ne i odlučuju, barem razgovaraju, pa sad imamo tu priliku. Ja doista mislim zašto bi mi tu priliku propuštali.
Što se rata u Ukrajini tiče, Žužul kaže da Rusija nije osvojila Ukrajinu i neće je osvojiti, ali sumnja da Ukrajina može vojnim putem vratiti izgubljeni teritorij. Postoji model zamrznutih konflikata, dodaje Žužul, što nije sretno rješenje, ali zaustavlja rat i otvara mogućnost stabilnog mira kroz duži proces. Kao primjer navodi Abhaziju i Južnu Osetiju u Gruziji. Žužul je sudjelovao u daytonskim pregovorima kao posebni izaslanik predsjednika Tuđamana i kaže da su se sve odluke ad hoc pregovora morale pretočiti u rezolucije Vijeća sigurnosti da bi postale operativne. Isto, kaže, vrijedi za Ukrajinu - dogovor je moguć, ali mora proći kroz legitimne međunarodne institucije. Što se BiH tiče, Dayton je, kaže Žužul, omogućio završetak rata u ,ali je danas problem njegove reinterpretacije pri čemu nema jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda. Smatra da se može napraviti dodatak, ali uz pristanak sva tri naroda i bez nametanja izvana te uz posrednika.
Žužul kaže da mu je kao bivšem ministru vanjskih poslova i veleposlaniku duboko žao zbog stanja u diplomaciji jer šest godina deseci diplomata nisu zamijenjeni. Dodaje da ne zauzima stranu u sukobu predsjednika i premijera, ali kaže da je imenovanje veleposlanika jednostavan problem koji se mora se riješiti bez obzira na političke prepirke.
- Sokrat je rekao davno: ljudski se ljutiti, ali ljudski je odrediti i granice ljutnje. Svatko može naći razloga za ljutiti se na nešto ili imate ove ili one principe, ali granice moraju postojati. Granica mora biti ondje gdje je interes Republike Hrvatske. Ja sam čvrsto uvjeren da njih obojica žele dobro Republici Hrvatskoj. Na kraju krajeva, zato su na tim pozicijama. Pa dajte, pogledajte gdje je ta granica? Gdje vaša, recimo opravdana ljutnja, bez obzira čime je izazvana, udara i prelazi te granice interesa Republike Hrvatske? Ja ne znam ostale, ali diplomaciju znam. Što se događa u diplomaciji nije dobro, pogotovo što nam državu vode diplomati.
Više doznajte u podcastu Bobu! Večernjeg TV-a na platformama YouTube i Spotify te društvenim mrežama Večernjeg lista.
Otvori KEKS Pay
A ti si jedan od velikih dobitnika u Domovinskom ratu. Financijski.