Eurofighter Typhoon predstavlja vrhunac europske zrakoplovne industrije i vojne suradnje, rođen iz potrebe za naprednim borbenim zrakoplovom tijekom Hladnog rata. Razvoj je započeo 1983. godine kroz program Budućeg europskog borbenog zrakoplova (FEFA), u kojem su sudjelovale Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Francuska, Italija i Španjolska. Zbog nesuglasica oko dizajna i operativnih zahtjeva, Francuska se povukla kako bi samostalno razvila svoj Dassault Rafale, dok su preostale četiri države nastavile suradnju. Prototip je prvi put poletio 27. ožujka 1994., a ime Typhoon službeno je usvojeno u rujnu 1998. godine. Projektom upravlja konzorcij koji čine Airbus, BAE Systems i Leonardo, dok je agencija NETMA (NATO Eurofighter and Tornado Management Agency) glavni naručitelj u ime partnerskih država.
Dizajniran kao iznimno agilan lovac, Typhoon svoju superiornost u zračnoj borbi duguje kanard-delta konfiguraciji krila i namjerno uvedenoj aerodinamičkoj nestabilnosti, kojom upravlja napredni digitalni "fly-by-wire" sustav. Ova "bezbrižna" (carefree) tehnologija omogućuje pilotu izvođenje ekstremnih manevara bez rizika od prekoračenja sigurnosnih granica zrakoplova. Pokreću ga dva snažna motora Eurojet EJ200 koji mu daju impresivan omjer potiska i težine te sposobnost tzv. superkrstarenja (supercruise), odnosno nadzvučnog leta bez korištenja naknadnog izgaranja, čime se značajno štedi gorivo i povećava domet pri velikim brzinama. Iako je izvorno zamišljen kao lovac za zračnu nadmoć, Typhoon je evoluirao u "swing-role" platformu, sposobnu neprimjetno prelaziti između zračno-zračnih i zračno-površinskih zadaća unutar iste misije.
Srce njegove borbene moći leži u sofisticiranoj avionici i fuziji podataka sa senzora, što pilotu pruža izvanrednu situacijsku svijest. Ključni sustavi uključuju napredni radar Euroradar CAPTOR, koji je u novijim inačicama nadograđen na Captor-E s aktivnim elektroničkim skeniranjem (AESA), te pasivni infracrveni sustav za pretraživanje i praćenje (IRST) poznat kao PIRATE. Ovaj sustav omogućuje otkrivanje i praćenje ciljeva bez odavanja vlastite pozicije radarskim zračenjem. Za samoobranu, Typhoon je opremljen integriranim sustavom Praetorian (DASS) koji automatski detektira i odgovara na prijetnje, koristeći mamce, ometače i vučeni radarski mamac. Kokpit je potpuno digitaliziran, s tri višenamjenska zaslona u boji, širokokutnim HUD-om (Head-Up Display) i HOTAS (Hands-On Throttle-And-Stick) komandama, što smanjuje opterećenje pilota.
Sposobnost nošenja širokog spektra naoružanja čini Typhoon jednom od najfleksibilnijih borbenih platformi na svijetu. Na ukupno 13 podvjesnih točaka može ponijeti više od 9000 kg korisnog tereta. Za borbu u zraku naoružan je projektilima dugog dometa MBDA Meteor, američkim AMRAAM-om te projektilima kraćeg dometa kao što su ASRAAM i IRIS-T. Njegova višenamjenska priroda dolazi do izražaja u napadima na ciljeve na tlu, gdje može koristiti krstareće rakete Storm Shadow i Taurus KEPD 350, precizne projektile Brimstone te široku paletu laserski i GPS vođenih bombi iz serije Paveway i JDAM. Uz sve to, u korijenu desnog krila ugrađen je i top Mauser BK-27 kalibra 27 mm.
Nakon što je 2003. godine ušao u operativnu uporabu, Eurofighter Typhoon postao je okosnica zračnih snaga četiriju partnerskih država: Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Italije i Španjolske. Njegove izvanredne sposobnosti ubrzo su privukle i strane kupce, pa je zrakoplov izvezen u Austriju, Saudijsku Arabiju, Oman, Kuvajt i Katar. Do danas je naručeno više od 700 primjeraka, a zrakoplov se dokazao i u stvarnim borbenim uvjetima. Svoje vatreno krštenje doživio je 2011. godine tijekom vojne intervencije u Libiji, gdje su britanski i talijanski Typhoonei izvršavali misije izviđanja i napada na zemaljske ciljeve. Kasnije je intenzivno korišten u operacijama protiv ISIS-a u Siriji i Iraku, kao i u zračnoj kampanji u Jemenu koju je vodila Saudijska Arabija.
Iako je u službi već dva desetljeća, budućnost Eurofightera svjetlija je no ikad. Program se kontinuirano razvija kroz proizvodne serije, poznate kao tranše, od kojih svaka donosi značajna poboljšanja. Krajem 2024. godine, program je dobio snažan vjetar u leđa potpisivanjem ugovora za nove zrakoplove za Španjolsku (program Halcon II) i Italiju, čime je potvrđena nabava do 49 novih lovaca najmodernijeg standarda. Ovi zrakoplovi bit će opremljeni AESA radarima, poboljšanim senzorima i novim naoružanjem poput projektila Brimstone III. Istovremeno je pokrenut i ključni program Dugoročne evolucije (LTE), koji će kroz modernizaciju kokpita, misijskih računala i komunikacijskih sustava osigurati da Typhoon ostane tehnološki relevantan i superioran sve do 2060. godine i kasnije, kada će djelovati uz buduće borbene sustave šeste generacije.
A šta je radio u libiji? Širio bombama demokraciju? Da, sada u Libiji ne znaju šta će od tolike demokracije.