Nakon što je kolumnist Mate Mijić u svojemu tekstu objavljenom na portalu Večernjeg lista komentirao javno djelovanje i stavove riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, stigao je i odgovor druge strane. Mijić je u svojoj kolumni problematizirao nadbiskupovu tezu da je u pluralističkom društvu kršćanstvo tek „jedna od ponuda“. Iz Mijićeve perspektive, takvo stajalište označava izjednačavanje kršćanske poruke, koja vjernicima znači put prema spasenju, s porukama drugih društvenih aktera. Katolici od svojih pastira očekuju doktrinarnu jasnoću jer za njih je „Istina samo jedna“, ističe Mijić, i dodaje da nadbiskup svojim istupima u medijima stvara zbunjenost među vjernicima. Mijić primjećuje da nadbiskup Uzinić u lijevo-liberalnim medijima ne nastupa s kritikom vrijednosti koje oni dominantno zastupaju, već isključivo kritikom Crkve i vjernika, a sporan mu je i nadbiskupov stav o katoličkom aktivizmu koji se tretira kao „pokušaj nametanja uvjerenja“.
Nadbiskup Mate Uzinić reagirao je objavom na društvenim mrežama, u kojoj je Mijićev tekst uzeo kao primjer „zaborava Drugoga vatikanskog sabora“ i postkoncilskog učenja Crkve. Kako bi argumentirao svoj stav o opravdanoj autonomiji zemaljskih stvarnosti te potrebi da Crkva vodi dijalog sa svijetom bez nametanja ili nadmetanja s državnim institucijama, Uzinić je citirao radni prijevod dijelova prve enciklike pape Lava XIV., Magnifica humanitas. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
"Inače ne dijelim komentare svojih objava. Ovaj dijelim jer dobro pokazuje žalosnu činjenicu zaborava Drugoga vatikanskog sabora, osobito Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes i Deklaracije o slobodi vjerovanja Dignitatis humanae, a da o poslijesaborskom učenju Katoličke crkve - od svetoga pape Pavla VI., čiji spomendan danas slavimo, do pape Lava XIV. - i ne govorim. Evo, za primjer i poticaj svima na razmišljanje, samo tri broja iz prve enciklike Magnifica humanitas pape Lava XIV., u radnom prijevodu izrađenom uz pomoć ChatGPT-a. Čini mi se da u njima jasno dolazi do izražaja katolički način govora o tim pitanjima - pa i kad je riječ o Istini:
20. Poziv i obveza da hodi s čovječanstvom u konkretnosti povijesti potiču Crkvu da prizna kako zemaljske stvarnosti imaju vlastitu postojanost i vlastiti red. Drugi vatikanski sabor osobito je precizno izrazio to načelo u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes, čiju smo 60. obljetnicu 7. prosinca 2025. proslavili sa zahvalnim sjećanjem: 'Ako pod autonomijom zemaljskih stvarnosti podrazumijevamo da stvorene stvari i sama društva imaju vlastite zakone i vrijednosti […], onda je sasvim opravdano zahtjevati takvu autonomiju.' [GS 36] Taj naglasak pokazuje kako stvorenje u sebi nosi utisnutu izvornu dobrotu koju ljudski pogled treba čuvati, njegovati i pomagati joj da sazrijeva. U tom se obzorju Crkva nudi kao prisutnost koja pomaže dublje čitati stvarnost, podupirući poniznom čvrstoćom one izbore koji promiču dostojanstvo svake osobe, povezanost zajednica i dobro svih. Tako ona stoji uz svijet, ne nadmećući se s njim i ne nadomještajući ga, kako bi u svakoj ljudskoj stvarnosti moglo proklijati obećanje pravednosti i mira koje Duh Sveti i dalje budi u srcu čovječanstva.
21. Priznajući da Bog prati slobodu ljudskih bića u tijeku povijesti, Drugi vatikanski sabor potvrdio je razlikovanje između crkvene zajednice i političke zajednice, ističući kako svaka od njih treba djelovati u punoj autonomiji. Prisutnost Crkve u svijetu izražava se tako i u njezinu odnosu prema građanskom društvu i javnim institucijama. U dijalogu s njima Crkva priznaje vrijednost društvenih i političkih stvarnosti te poštuje njihovu vlastitu odgovornost, podupirući sve ono što štiti život osoba i učvršćuje temelje društvenoga tkiva. Ona ne pretendira preuzeti zadaće koje pripadaju državi; naprotiv, cijeni njezino služenje općem dobru i s uvjerenjem priznaje odgovornost koju građanske institucije vrše u društvu. Istodobno, poslanje koje joj je povjereno potiče je da ne ostane udaljena od konkretnih patnji muškaraca i žena našega vremena. Njezina blizina ne rađa se iz namjere da nadomjesti institucije, a još manje iz implicitne kritike njihova djelovanja, nego iz evanđeoske ljubavi koja je potiče da se približi ranama čovječanstva u trenucima kada se one očituju s posebnom težinom. Kada se uključuje, čini to nasljedujući dobroga Samarijanca, diskretno i blisko, svjesna da ono što nastaje iz neposredne potrebe ne može postati pravilo niti zamijeniti institucionalne odgovornosti koje pripadaju građanskoj zajednici.
22. Polazeći od toga dvostrukog priznanja - autonomije zemaljskih stvarnosti i razlikovanja nadležnosti između crkvene i političke zajednice - bolje se razumije usmjerenje koje je Drugi vatikanski sabor povjerio Crkvi u njezinu odnosu prema svijetu. Gaudium et spes podsjeća da 'sav Božji narod, a napose pastiri i teolozi, mora uz pomoć Duha Svetoga slušati, razlučivati i tumačiti raznovrsne načine govora našega vremena te ih u svjetlu božanske riječi rasuđivati kako bi se objavljena istina mogla uvijek dublje uočavati, bolje razumijevati i prikladnije izlagati.' [GS 44] Osluškivanje 'raznovrsnih govora' nije puka sociološka pozornost, nego uključuje duhovno razlučivanje u kojemu, uz pomoć Duha, Božji narod u kulturnim i društvenim promjenama prepoznaje i znakove prisutnosti Krista koji dolazi i vodi povijest prema njezinu ispunjenju, ali i ona skretanja koja zamagljuju njegovo lice. Tako se objavljena Istina ne mijenja u svojoj bitnoj jezgri, nego se izriče i prihvaća kao živo mjerilo za usmjeravanje konkretnih izbora, nadahnjivanje putova osobnog i zajedničkog obraćenja, promicanje reformi struktura i podupiranje novih oblika evanđeoskog svjedočenja u javnom životu. Povijest je stoga jedno od mjesta na kojemu Crkva dopušta da je Duh poučava o humanizirajućem dosegu Evanđelja te uči vlastiti nauk izricati u službi dostojanstva svake osobe i dobra narodâ", piše Uzinić.
FOTO Papa Lav XIV. predvodio procesiju u Koloseju, sam nosio križ
Otvori KEKS Pay
E moj biskupe!? A gdje ti je tu Isus i Evanđelje i gdje poziv da se iz njih ne mjenja niti jedni slovo!?! Nama je slušati Isusa koji veli: "Ja sam Put, Istina i Život i nitko ne dokazi Ocu osim po meni!" A o čemu ti drobiš čini mi se ponalo bljutavo! O državnim i svjetovnim stvarima Isus jeste rekao: " Bogu Božije, a caru carevo!" Ali u duhovnim stvarima Evanđelje je nepromjenjivo!!!