U Hrvatskoj se svako malo pojavi netko tko, pozivajući se na branitelje, žrtvu i Domovinski rat, pokušava odrediti tko smije pjevati, gdje smije nastupati i kako se mora javno kajati. Ovaj put na meti su se našli Laudato TV i mladi pjevač Jakov Jozinović zbog njegova nastupa u novosadskom SPENS-u, a zatim i pater Ike Mandurić jer je stao u obranu Jozinovića i same televizije. Ima u tome i gorka pouka: Mandurić se sada našao na nišanu istoga mentaliteta koji su on i njemu slični godinama pomagali stvarati svaki put kada su tzv. braniteljski mainstream pretvarali u mjeru hrvatstva i pravovjerja. Teško se oteti dojmu da se ovdje ne radi samo o braniteljima, koncertima i povrijeđenom pijetetu. Radi se o dubljem obrascu u kojem se vjera, žrtva i nacionalna bol pretvaraju u instrument pritiska nad drugima. Ondje gdje bi kršćanstvo moralo biti prostor savjesti, slobode i dostojanstva, ono se prečesto pretvara u aparat javnog discipliniranja. Isus je, međutim, svojim životom razotkrivao upravo takvu religiju: onu koja Boga koristi kao prijetnju, moral kao batinu, a zajednicu kao sudnicu.