Markov trg je javno dobro na koje se prije četiri godine uknjižila država i ne vraća ga građanima kojima bi trebao pripadati barem toliko koliko pripadaju druga javna dobra na moru i na kopnu koje državne vlasti štite od uzurpatora. Kad Vlada nije htjela odustati od svoje odluke o zatvaranju trga, ljudi koji drže do osobne slobode i do slobodnoga kretanja očekivali su da će Ustavni sud staviti stvari na svoje mjesto. A to znači vratiti građanima njihovo oduzeto pravo i pozvati vlasti da se drukčije zaštite od mogućega terorizma a da to ne bude zatvaranjem trga. Ustavni se sud, mimo mnogih želja, proglasio nenadležnim u elementarnom pitanju prava i sloboda građana. Švicarci bi i za manje stvari izašli na referendum; u nas građane nitko ništa ne pita, kao da nisu u pitanju njihova ustavna prava i slobode.
Ustavni sud pao na ispitu – ako se građanima može oduzeti trg, može i više od toga
Ako je Vlada, u panici da je mladi atentator pucao na nju i da ju je htio obezglaviti, donijela najnepopularniju moguću mjeru da udalji od sebe građane, Ustavni je sud mogao u miru dati za pravo građanima da se približe Vladi kad se Vlada udaljila od njih. Zaštitio ju je s pogrešne strane: trgovi i ulice pripadaju državljanima, a ne državi