Jutarnje živciranje pred dvorištem, borba za centimetar prostora ispred ljekarne ili gimnastika između dva retrovizora u uskim gradskim ulicama, sve su to prizori koje Hrvati svakodnevno žive. A najčešći krivac? Automobili ostavljeni na nogostupu, navika koja je toliko raširena da se mnogima čini gotovo pa „normalnom“. Kako zapravo izgleda logika iza tog ponašanja i može li se uopće opravdati? Pitali smo umjetnu inteligenciju, a njezini odgovori otkrivaju iznenađujuće prizemne, i vrlo 'hrvatske,' razloge.
“Nisu svi Hrvati, naravno — ali gdje se to događa, obično postoje prilično praktični razlozi. Najčešći:
1. Manjak parkirnih mjesta: U mnogim hrvatskim gradovima (pogotovo u starijim kvartovima) infrastruktura je izgrađena prije nego što je postalo uobičajeno da svako kućanstvo ima 1–2 auta. Pločnik tako postane „rezervna“ površina. 2. Uske ulice: U manjim gradovima i naseljima ulice znaju biti vrlo uske. Kad se auto ostavi uz rub kolnika, promet se blokira, pa ljudi biraju pločnik.
3. Navika i tolerancija: Gdje se god nešto često radi, postane „normalno”. Mnogi gradovi dugo nisu strogo kažnjavali takvo parkiranje, pa je navika ostala. 4. Nedovoljna kontrola: Ako nema redovne komunalne ili policijske kontrole, prekršaj djeluje bez posljedica, pa se ponavlja.
5. Kratka zaustavljanja: Ljudi često misle: „Samo 5 minuta!“ i stanu na pločnik, iako to stvara navalu i postane uobičajena praksa. 6. Mentalitet „da mi auto bude bliže“: Vrlo ljudski motiv — želja da se parkira što bliže stanu, dućanu, vrtiću ili poslu.”
Otvori KEKS Pay
Ovakvo parkiranje je normalno u državama koje nisu pravne.