U nizu američkih traženja povijesnih paralela s lanjskim terorističkim napadima, poput podsjećanja na Pearl Harbour, naciste i križare, Bushova je savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice nedavno rekla da su događaji 11. rujna pokrenuli "tektonske" promjene u međunarodnoj politici slično onima u poratnom razdoblju 1945. do 1947. godine. Koliko god Bushova administracija 11. rujna raznim analogijama pokušava označiti početkom strateškoga preslagivanja svijeta, ti su događaji samo požurili otprije započeti proces i Washingtonu, zapravo, olakšali posao. Potvrđuje to i izjava savjetnice Rice, dana na TV-u samo dva dana uoči udara na New York i Washington. Tada je najavila da Rusima stiže ponuda novog "strateškog okvira" kakvu neće moći odbiti.
Putinova Rusija ponuđeno doista nije odbila. Ljuti hladnoratovski suparnik bez oklijevanja je priskočio u pomoć ranjenoj i osvetoljubivoj Americi. Ni trepnuvši, Putin je američkoj vojsci dopustio razmještaj po bivšim sovjetskim republikama, ponudio doušničku mrežu iz rata u osamdesetima te pristao na podjelu uloga za pacificiranje Afganistana - Washington je obradio Pakistan i Paštune, a Moskva Tadžike i Uzbeke. Nagrada za trud bila je simbolična: Putinov izaslanik Oblov prvi je pozdravio povratnike u Kabulu. Nakon što se u Afganistanu pokazala istinskim saveznikom, Putinova je Rusija sljedećih mjeseci odbacila svo hladnoratovsko i Jeljcinovo naslijeđe: pristala je prekrižiti strateški sporazum ABM, zapreku postavljanju američkog proturaketnog štita, a potom se prestala protiviti širenju NATO-a. U rekordnom su roku stare ratne sjekire zakopane, a Rusija pridružena NATO-u u ceremoniji pompozno nazvanom "pokopom hladnog rata".
Europski saveznici dobrim su dijelom ostali zatečeni tim "tektonskim" pomjeranjima strateških interesa. Od naizgled ad hoc uspostave globalne protuterorističke koalicije - Bushovim pozivom "ili s nama ili protiv nas" - Washington se trudi fokus NATO-a premjestiti daleko istočnije od istoka Europe, duž naftnih ruta preko Kavkaza do kaspijskog bazena. NATO-u ujedno pokušava nametnuti doktrinu "preventivnih udara" kao zamjenu za prokušanu obrambenu strategiju odvraćanje vojnom silom. Za novu, napadačku ulogu NATO-a Europa još ne pokazuje spremnost, inzistirajući da je prioritet obrana Europe, a ne odskočna daska za napad na Irak i druge zemlje "osovine zla".
Prava dubina transatlanskog jaza bit će vidljiva na skorašnjem summitu Saveza u Pragu. Washington tamo u prvi plan kani progurati pitanje jačanja NATO-ovih vojnih kapaciteta, poput precizno navođenih raketa, u čemu europski arsenal zaostaje. Atlantsko vijeće SAD-a predlaže da se tehnološki jaz premosti kupnjom američke opreme, a ako treba i leasingom. Razlike između Europe i Amerike očite su i kroz pristup širenja NATO-a. Senatski odbor ovih je dana izdao preporuku da se primi sedam novih članica, uključujući Rumunjsku i Bugarsku o čijim mogućnostima da doprinesu europskoj sigurnosti mnogi u EU dvoje. No, Rumunji su pristali neizručivati Amerikance ICC-u, a Bugari javno nude baze za irački rat. Politika trampi "daj mi- dam ti" 11. rujnom ustoličena je kao nova realnost međunarodnih odnosa.
Borna Keserović
Otvori KEKS Pay
