- Svi smo se u zgradi bojali da će se opet dogoditi tragedija, da će opet nekog ubiti. Ne zato što je bio loša osoba, nego jer je bio bolestan i trebala mu je pomoć. Ovo je užas, institucije su opet zakazale, opet ćemo se svi zgražati, i opet nitko neće biti odgovoran, a tri života su nepovratno izgubljena – govori nam šokirana stanarka zgrade u Ulici Vladimira Ruždjaka na zagrebačkoj Savici u kojoj se u petak oko 15 sati dogodilo ubojstvo i samoubojstvo.
U istom stanu u kojem je prije nešto više od šest godina sa 16 uboda nožem ubio vlastitu majku 42-godišnji muškarac je sada život oduzeo i vlastitom bratu. Iako je policija u trenutku zaključenja ovog broja još uvijek provodila očevid, pa nije željela otkriti kako se ubojstvo dogodilo, prema riječima susjeda koji uopće nisu čuli buku, pretpostavlja se da je to opet učinio hladnim oružjem. Nakon toga je došetao do balkona i preko njega se bacio u dvorišni dio zgrade. S obzirom na to da se stan nalazi na drugom katu na visini od otprilike šest do sedam metara, na mjestu je preminuo.
Što se događalo u glavi dvostrukog ubojice da se odlučio na ovako nešto očito nikada nećemo doznati, ali ono što sa sigurnošću možemo reći je da je imao ozbiljnih psihičkih problema te da je bio smanjeno ubrojiv. Navedeno je tako u nagodbi koju je 42-godišnjak postigao s tužiteljstvom prije šest godina, nekoliko mjeseci nakon što je ubio majku. Priznao je djelo, a za kaznu je osuđen na šest godina zatvora te mu je izrečena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja. Koja mu je očito itekako trebala, što se može zaključiti već po samom načinu na koji se cijeli tragični čin odigrao tog 5. veljače 2014. godine. Tog dana u popodnevnim satima uzeo je u ruku kuhinjski nož i tako šetao po stanu za majkom koja mu je, kako je rekao, u tom trenutku jako išla na živce. Kad je ušla u spavaću sobu ubo ju je u leđa. Šest puta. Nakon toga joj je oštricu još deset puta zabio i u prsa.
Mamu je ostavio u krvi i tijelo joj prekrio dekama i jaknom. Nedugo nakon toga na vrata stana mu je pozvonio brat kojeg će ubiti šest godina kasnije. Pitao ga je kako su on i mama. Odgovorio mu je da je on u redu, a da je mama na večeri s prijateljicom. Brat je zatim otišao, a on je popio nekoliko Normabela i pokušao se ubiti tako da si je prerezao vene. Ležao je tako na krevetu u sobi pored majke cijelu noć, a drugi dan ujutro ga je pronašao bratić koji je došao nešto provjeriti u stan.
- Svi smo još tad znali da on nije stabilan, zato nas je i bilo strah kad smo čuli da su ga pustili iz zatvora jer je odslužio kaznu. Nemojte me uzeti točno za riječ, ali mislim da je izašao prije jednu i pol, dvije godine. Od tada je s njim tu živio i brat koji se brinuo za njega, bio je izuzeto pametan, pristupačan, baš duša od čovjeka. Mislim da mu je čak pomogao i naći nekakav posao. Ja ih nisam često viđala, ali kada jesam obojica su djelovala koliko toliko normalno, što mi je bilo izuzetno drago čuti s obzirom na tragediju koju su proživjeli – rekla nam jedna susjeda koja nas je zamolila da joj ne navodimo ime.
Međutim, pitanje je da li je sada pokojni ubojica prošao obavezno psihijatrijsko liječenje, da li se s njim itko od stručnjaka, psihologa ili psihijatara bavio nakon što je izašao iz zatvora, ili je kod njih išao tek reda radi svakih nekoliko mjeseci na evaluaciju. Teško je niti ne treba upirati prstom u ikoga dok nisu poznate sve relevantne informacije, ali činjenica je da je još u optužnici koju je podiglo zbog ubojstva njegove majke Državno odvjetništvo navelo iduće, očito se oslanjajući na psihijatrijsko vještačenje. „Počinitelj u sebi posjeduje narcistički bijes koji ukazuje na bojazan od recidivizma“. Na žalost, bili su u pravu.
Prije nekoliko godina ubio je majku u istom stanu a sad brata i napokon sebe. Eto sto su ti institucije i strucnjaci u istima koji odlucuju o koje cemu. I strucnjak vezano za ovaj slucaj je "dobro" ocjenio pacijenta i pustio ga da slobodno hoda medu ljude.