Vesela smo obitelj, a kad tata počne svoj solo nastup uz bisernicu,
onda gosti s naše farme ne mogu tako lako otići –
kroz smijeh kaže Zdenka Božić, lipička apsolventica upravnog prava koja
svoju budućnost ipak ne vidi u uredu nego u seoskom turizmu, na ovčjoj
farmi “Breza”. Pridružit joj se planira i brat
Toni, koji je nedavno ostao bez posla, a za njihove odluke je
“kriv” otac Simo koji je farmu počeo iz hobija
uređivati odmah nakon Domovinskog rata.
Domaće jabuke i
kruške
Farma “Breza” nalazi se tek kilometar i pol izvan
Lipika, uz rijeku Pakru, na površini od osam jutara. Na
imanju je petnaestak breza od kojih su one sađene nakon rata već
dovoljno izrasle da naprave hlad za izletnike.
– Imamo osamdesetak ovaca, mali ekovrt i voćnjak sa 200
stabala domaćih jabuka, isto toliko krušaka i 60 stabala
šljiva. Gostima nudimo sve, od domaćeg jela, voća, povrća i
pića do mira u očuvanoj prirodi. Pakra je ovdje toliko čista da sam u
njoj vidio rakove – ispričao nam je Simo.
Dio turističkog klastera
Božićevi trenutačno grade nadstrešnicu pod koju će moći
primiti do 80 gostiju, a potom slijedi gradnja izložbenog prostora za
razne etnografske predmete. Na imanju je zasad jedna drvena kućica no,
u planu ih je još kako bi gosti mogli na njemu i prenoćiti.
– Većinu poslova obavljamo sami pa nas je štagalj
za ovce, svinje i strojeve vrijedan inače 660.000 kuna
koštao samo 100.000 kuna. Za buduće planove će nam trebati
više novca pa se planiramo javiti na natječaje Ministarstva
poljoprivrede. Članovi smo turističkog klastera, koji će nam pomoći u
promociji. Osobno mislim da je seoski turizam naša budućnost
– zaključila je Zdenka.
U hladu breza gosti uživaju u domaćoj hrani, piću te miru