Trump je trgovac. I to trgovac bliskoistočnog mentaliteta koji maksimizira zahtjev da šokira drugu stranu, koristeći pregovaračku tehniku visokih zahtjeva: preuveličava očekivanja i zahtjeva ekstremno više od onoga što doista očekuje. U sljedećim će fazama popustiti, nakon što uplaši izbezumljenog protivnika koji će prihvatiti ono što mu prije pregovora nije bilo ni onkraj uma. Nakon Kanade, Grenlanda, Meksičkog zaljeva i Panamskog kanala, u tom kontekstu treba promatrati i njegovu ideju o “Gaza Plazi”. Obrazac se mogao vidjeti na primjeru Meksika i storniranja carine od 25 posto netom nakon “uvođenja”. Pregovori su tek krenuli, a on ima komparativnu prednost. A nakon što je pružio pipke na teritorijalnu suverenost Kanade i danskog teritorija koji je pod zaštitom NATO-a nitko zapravo nije niti iznenađen, niti zaprepašten idejom o pretvaranju razrušenog pojasa Gaze u resort. Zapravo je pristojno napisati da je ideja zaprepašćujuća i šokantna. Nije. Trump je predsjednik-poduzetnik, a obala Gaze je nekretnina. Kako bi stanovnike uvjerio u “humano preseljenje” nije precizirao. I ljudi i stvari u njegovu mindsetu mogu biti predmet trgovine.
Pa bolje da Gaza bude Plaza nego utočište hamasovim teroristima. Trump je u pravu, kao uostalom i u svemu drugome.