Županijski sud u Slavonskom Brodu prihvatio je žalbu Općinskog državnog odvjetništva na presudu prvostupanjskog Općinskog suda u Čakovcu kojom su Bruno Hančić (38) i Deni Pikl (38) u prosincu 2023. u ponovljenom suđenju bili osuđeni svaki na po dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda sa smrtnom posljedicom Tomislavu Pergaru (23) prije petnaest godina. Na tu su se presudu žalili i Hančić i Pikl, a obojici su sada pravomoćno kazne povećane – Hančiću na tri i pol godine zatvora, a Piklu na tri godine. Optužen je bio i Matija Marčec (37), no on je preminuo 2021. u prometnoj nesreći. Općinsko državno odvjetništvo je priopćilo da se žalilo jer je smatralo da su okrivljenicima izrečene preblage kazne koje nisu bile primjerene stupnju kaznene odgovornosti, težini počinjenog kaznenog djela i nastaloj posljedici.
Županijski sud u Slavonskom Brodu zaključio je da je prvostupanjski sud u Čakovcu doista nedovoljno vrednovao otegotne okolnosti, to što su obojica bili osuđivani za druga kaznena djela. Prema optužnici, 27. siječnja 2011. u unutrašnjosti i na terasi jednog noćnog kluba u Čakovcu, Tomislavu Pergaru ta trojica zadala su veći broj udaraca rukama i nogama po glavi i tijelu. Kada je pao na tlo, zadobio je ozljedu u predjelu trbuha, razderana mu je trbušna aorta, i ta je ozljeda bila kobna. Hančić je u žalbi naveo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nerazumljivom izrekom, proturječnoj samoj sebi, te zato što u presudi ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama.
Iz presude, smatra, nije jasno tko je od od njih trojice pritisnuo trbuh Tomislava Pergara i time mu zadao ozljedu opasnu po život. No, prvostupanjski sud jednoznačno je i jasno, navodi Županijski sud, u izreci naznačio da je jedan od te trojice, ne zna se točno koji, snažno pritisnuo Pergara u području trbuha, čemu se preostala dvojica nisu suprotstavila. Nedvojbeno je, piše u presudi, da je tu ozljedu zadao ili Marčec ili Hančić ili Pikl, jer iz iskaza 15 svjedoka ne proizlazi da bi netko drugi osim njih trojice udarao Pergara rukama i nogama. Prvostupanjski sud je pravilno radnje Hančiča i Pikla označio kao supočiniteljstvo jer su se obojica, postupajući na temelju prešutnog dogovora i zajedničke odluke da teško tjelesno ozljede Pergara, pridružili Marčecu koji ga je najprije u blizini šanka više puta rukama i nogama udario u području glave i tijela, nakon čega je pao i ostao ležati.
Potom su ga sva trojca nastavila udarati rukama i nogama po glavi i tijelu, prvo u lokalu, a potom i na terasi ispred lokala, pri čemu ga je jedan od njih, a tijekom postupka nije nedvojbeno utvrđeno tko, snažno pritisnuo nogom ili laktom u predjelu trbuha. Prema iskazima svjedoka, Pergar je bio vidno pijan, a zbog intenziteta, načina i mjesta na tijelu u koji su ga udarali, ispravan je zaključak Općinskog suda da su Marčec, Hančić i Pikl djelovali s izravnom namjerom i u cilju da ga teško tjelesno ozljede, navodi se u presudi Županijskog suda, koji smatra da je kazna koju je odredio prvostupanjski premala. Hančić je, piše u presudi, od 2013. do 2019. bio četiri puta pravomoćno osuđivan za razna kaznena djela, između ostalog i na kaznu zatvora. Jedno od tih je bilo i kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, pa je stav Županijsog suda je da je kazna premala.
Osim toga, otegotne su okolnosti, smatra Županijski sud, i to što je pokazao bešćutnost prilikom počinjenja kaznenog djela i to što je izostalo kajanje. I Pikl je bio pravomoćno osuđen u jednom predmetu 2018. i također je, navodi se u presudi, u slučaju T. Pergara pokazao bešćutnost i nedostatak kajanja. Hančić se danas oglasio na Facebooku opširnom objavom. "Tijekom dugogodišnjeg sudskog postupka u kojem sam sudjelovao, suočio sam se s jednom temeljnom, ali rijetko izgovorenom činjenicom: pravda i pravo nisu isto. Pravo je skup propisa koje sudovi primjenjuju, dok se pravda smatra ciljem koji bi se tom primjenom trebao postići. Idealno, presuda bi trebala zadovoljiti oboje. U praksi, često zadovolji samo jedno.
U ovom slučaju, nažalost, nije zadovoljeno ni jedno. Presuda donesena u mom predmetu ne ostavlja bez dilema samo mene kao okrivljenika, već i drugu stranu postupka – obitelj oštećenika. Nakon petnaest godina trajanja postupka, obrazloženje presude nije dalo jasan i nedvosmislen odgovor na ključno pitanje: tko je stvarno odgovoran za smrt oštećenika. Time nisu ispunjeni ni zahtjevi pravne sigurnosti, ni temeljni osjećaj pravde. S pozicije okrivljenika, neprihvatljivo mi je da se odluka temelji na pravnim osnovama koje su upitne ili narušene, dok se s pozicije oštećenika uskraćuje ono jedino što bi presuda trebala donijeti – jasnoću, istinu i završetak postupka utemeljen na činjenicama i dokazima. U takvoj situaciji nema stvarno zadovoljene strane. Zbog nastavka postupaka pred višim institucijama, svjesno se suzdržavam od iznošenja i komentiranja pojedinačnih činjenica, dokaza i konkretnih dijelova obrazloženja presude. Cilj ovog osvrta nije polemizirati s odlukom suda niti slati poruke o funkcioniranju pravnog sustava, već ukazati na načelni problem odnosa između prava i pravde u jednom dugotrajnom i složenom postupku. Kao čovjek, izražavam iskreno žaljenje zbog tragičnog događaja i suosjećanje s obitelji preminulog.
Gubitak ljudskog života nenadoknadiv je i svaka ljudska tragedija zaslužuje poštovanje. Istodobno, kao okrivljenik, ne mogu se poistovjetiti s odgovornošću koja mi se ovom presudom pripisuje. Jednako tako, izražavam žaljenje i duboko suosjećanje sa svojom obitelji, koja već godinama nosi teret ovog postupka i njegovih posljedica, iako prolazi kroz sve to u okolnostima u kojima je moja odgovornost predmet daljnjih pravnih ocjena. Ovom pravomoćnom presudom pravna borba za ostvarenje prava i pravde ne prestaje, već prelazi u drugačiji oblik. Poštujući pravni sustav Republike Hrvatske, u cijelosti ću ispoštovati donesenu pravomoćnu odluku. Međutim, njezino izvršenje ne znači i kraj nastojanja da se u ovom predmetu, prije ili kasnije, ostvare i pravo i pravda. Ispred mene i moje obitelji stoji težak put, ali unatoč svemu i dalje vjerujem da će se temeljna načela istine, prava i pravde u konačnici morati zadovoljiti – bez obzira na posljedice koje su do sada obilježile živote svih strana uključenih u ovaj postupak. Ako postoji moja odgovornost, smatram da ona mora biti jasno, javno i nedvosmisleno obrazložena, uz konkretne i provjerljive dokaze. Samo takva presuda može imati puni smisao – za okrivljenika, za obitelj oštećenika i za društvo u cjelini", objavio je na svom profilu na Facebooku prvookrivljeni Hančić.
Otvori KEKS Pay
Trojica na jednog, koji je bio vrlo pijan i već je od udaraca završio na podu, bez ikakve mogućnosti obraniti se. Apsolutno nebitno koji od njih je uputio udarac od koje je pukla trbušna aorta. Po deset godina svakome od njih bi bilo premalo, a toliko bi trebao dobiti i sudac koji je (vjerojatno dobro podmazan) izrekao ovu sramotnu presudu.