S voljom sam odlazila na posao. Jedva sam čekala vidjeti kolegice. Druženje, smijeh, prijateljstvo... Istina, puno se radilo, na normu, ali ako si polovio konce, ako si dobro šivao, norma nije bila problem. Ostalo bi vremena i za kave. Nije mi bilo naporno. Tih prvih 15 godina bilo mi je predivno iskustvo. Napredovala sam, dobro sam se osjećala jer te kolegice prihvaćaju kakva jesi. Ispočetka nisu bile velike plaće, ali su se s vremenom poboljšale, dijelili su se i viškovi, kuće smo si napravili. No onda je došla nova vlasnica i to razdoblje ne želim pamtiti. Tehnološki višak i mirovina – govori nam Marija Blažinčić iz Preloga, koja je 32 godine radila u tekstilnoj industriji. Točnije, u MTČ-u, tvrtki koja se iz perjanice međimurske industrije pretvorila u sudsku trakavicu. Za nabrajanje svih sudskih sporova nakon pretvorbe i privatizacije trebale bi dvije ovakve stranice jer nema tko nije pokušao "spasiti" kompaniju. Njemački slatkorječivi biznismeni, karataši, lokalni nasilnici, pohlepne poduzetnice...
Tekstilna industrija ili tuga na platnu
U velikoj gospodarskoj grani prije 35 godina radilo je 95.000 ljudi, mahom žena, a danas ih je manje od 15.000. Taj će broj nastaviti padati...
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Mi danas više nemamo krojača svi su postali modni dizajneri. Vremena se mjenjaju ali plaće im ostale najniže u gospodarstvu. Do kraja desetljeća ostati će nekoliko stotina radnika u tekstilnoj industriji.