Prolaznik ili gost koji dođe u dvorište obitelji Klapač iz Bistričkog Podgorja odmah mora zamijetiti da je u njegovo uređivanje i održavanje uloženo mnogo truda i ljubavi.
No posebno zanimljiv dio dvorišta je vodeni vrt, odnosno bara, za koji je Barbara Klapač i nagrađena priznanjem u projektu Turističke zajednice Krapinsko-zagorske županije “Zagorje, ti moje blago”. Bara je na tome mjestu odavno, a u posjed obitelji Klapač došla je prije 15 godina.
Nešto su poduzeli
– Tu je bilo i prirodno izvorište pa su ljudi ovamo vodili krave na pojilo, a i sami su pili vodu s njega. Kada smo kupili zemljište, bilo je posve zapušteno, zaraslo u korov i prepuno smeća. Kada su bile obilnije kiše, voda nam se slijevala do kuće. Zato smo morali nešto poduzeti. Prvo smo napravili kanal, potočić, kako bismo usmjerili vodu da otječe za kiša, malo prokopali te uredili jezerce koje je sada duboko od metar i pol do dva – prisjeća se Barbara Klapač.
Priroda je odmor
Kako prednost daje onome što je prirodno, oko bare je zasadila bilje koje i inače raste na močvarnom tlu, a koje je uzgajala i njezina prabaka, zatim forzicije, magnoliju, bambus, peruniku, ljiljane, lipu, a cijeli prostor krasi i stari hrast.
Sada bara i prostor oko nje izgledaju kao mali raj. Pokraj izvora je u hladu postavljena i drvena klupica.
– Posebno je lijepo drvo japanske jabuke, koje je u proljeće prepuno prekrasnih ružičastih cvjetova – priča Barbara.
Iznad jezerca, u kojemu ima šarana, babuški i klenova, voćnjak je s kruškama, jabukama, šljivama, malinama, kupinama, murvom, dinjom, višnjom, breskvom, ribizlom, a Barbara obrađuje i povrtnjak.
Da bi sve bilo lijepo, treba mnogo truda i vremena, pa okućnicu uređuje cijela obitelj – suprug Josip Klapač, koji je veterinar, sinovi Filip i Josip te kći Tihana.
– Jednom na tjedan napravimo akciju, tada svi radimo zajedno, kosi se trava, uređuje, brine o cvijeću, svatko je zadužen za nešto, a je sam zadužena za onaj završni dodir.
Žao mi je što nemam više vremena, medicinska sam sestra na ortopediji u bolnici na Šalati, a i suprug ima puno posla, no nekako sve zajedno ipak uspijemo. Priroda me odmara i fizički i psihički, u zelenilu se čovjek najbolje odmori. Oduvijek volim prirodu, rođena sam u obitelji koja je voljela i uzgajala cvijeće pa sam puno naučila. Raditi u cvjetnjaku i povrtnjaku za mene je razonoda i zadovoljstvo za dušu – priča Barbara, sretna zbog priznanja dobivenog za veliki trud uložen u uređivanje.
Sin Filip studira agronomiju i mnogo zna o hortikulturi pa često pomaže savjetima, a Barbara ističe da imaju još mnogo planova za uređenje dvorišta, travnjaka i prostora oko bare.
Vodeni vrt skriva se sa stražnja strane obiteljske kuće, a u dvorištu pred kućom također se vidi djelo vrijednih Barbarinih ruku. Mnogo je tu starih sorata cvijeća, salvije, vrbene, kadife te domaći karanfili.
– To me veseli, svaka biljka i cvijet me oduševljavaju, svaki je poseban na svoj način – kaže Barbara.
Barbara Klapač kaže da je i prije dobivala priznanja u izboru najljepše okućnice ili balkona te da se oduvijek trudi da okoliš i dvorište budu lijepo uređeni, no žao joj je što za cvjetnjak, povrtnjak i baru nema više vremena.
– Osim toga, čovjek rijetko zastane i uživa u prirodi i zelenilu, svi imamo previše posla pa stalno jurimo – priča Barbara te dodaje da ju je priznanje za vodeni vrt iznenadilo jer nije ni znala da je nominirana. Vodenom vrtu obitelji Klapač dive se i mještani, koji na izvor često dolaze po vodu za piće. Barbara Klapač kaže da je i prije dobivala priznanja u izboru najljepše okućnice ili balkona te da se oduvijek trudi da okoliš i dvorište budu lijepo uređeni, no žao joj je što za cvjetnjak, povrtnjak i baru nema više vremena.
Lijepo.