Zagreb uskoro napuštaju dvojica vrhunskih veleposlanika. Njemački veleposlanik Christian Hellbach, vrlo iskusan, upućen, a opet vrlo spontan, srdačan i zanimljiv kao sugovornik u svakoj prigodi u kojoj smo se imali prilike sresti. I britanski veleposlanik Simon Thomas, za kojeg, bez rizika da će me netko demantirati u pismima čitatelja, mogu komotno reći da je (bio) najbolji govornik u Zagrebu. Šteta što odlaze obojica, ali to je diplomacija, vječna rotacija, uz tek pokoji ostanak ili barem nadu u sretne povratke.
Kao i svake godine na proslavi Kraljeva (ranije Kraljičina) rođendana na vrtnoj zabavi u rezidenciji na Gornjem Prekrižju, veleposlanik Thomas održao je ove srijede sjajan govor. Govorio je o tome kako živimo u svijetu u kojem se mnoge stvari čine okrenutima naopako. U svijetu u kojem se mijenjaju mnoge referentne točke, u kojem se čine zaboravljenima lekcije za koje smo mislili da smo ih naučili tijekom prošlog stoljeća, lekcije o osvajačkim ratovima, populizmu i nacionalizmu, i o tome što učimo djecu o tim temama.
Živimo u svijetu u kojem se mijenja čitav informacijski ekosustav na kojem su izgrađene naše demokracije. U svijetu u kojem tehnološki napredak pruža šanse kakve su nekad bile nezamislive, ali nosi i zastrašujući rizik. Sve je to lijepo i uvjerljivo, ozbiljno nabrojio veleposlanik, a onda poentirao u svom, britanskom stilu: "I u svijetu u kojem Rijeka može osvojiti i prvenstvo i kup! Šta da?!"
Nije ni čudo da je i ovaj njegov govor, kao i slični u istoj prigodi ranijih godina, bio prekidan gromoglasnim smijehom publike, uzvicima odobravanja, osmijesima i dobrom voljom. Bio je prožet i ozbiljnošću i opuštenošću, a to je kombinacija uz koju se ljudi najlakše i najbolje spoje u nekom zajedničkom poslu ili prijateljstvu. Dok je nabrajao naizgled beskonačne užitke koje mu je u protekle četiri godine pružila Hrvatska, njezini ljudi, njezini krajevi i njezina gastronomija, u jednom je trenutku spomenuo i – parkiranje u Zagrebu.
Ali spomenuo, kako je rekao, samo kako bi provjerio da publika nije zaspala u tom dugačkom nabrajanju sretnih sjećanja koja odnosi iz Hrvatske. Govoreći o Muzeju iluzija, spomenuo je kako se ondje može iskusiti dojam u kojemu ste dvostruko veći od osobe koja stoji kraj vas. Nešto poput nedavnih izbora u Puli, dodao je, poentirajući još na toj šali pitanjem je li to možda malo pretjerano za okupljenu publiku. Peđa Grbin – novi gradonačelnik Pule kraj kojega se svatko osjeća nizak rastom, pa i mi sa 195 centimetara, pa i donedavni gradonačelnik Filip Zoričić, koji je dio te šaljive aluzije britanskog veleposlanika – nije bio prisutan. Ali, ako ovo čita, može se svejedno nasmijati na svoj račun.
Britanski veleposlanik u RH /British Ambassador to Croatia/ jest Simon Thomas. A ne Tomas. Pristojno bi bilo navesti točno prezime.