Postoji teorija po kojoj je sve ono što doživljavamo kao stvarnost samo simulacija nekog znatno naprednijeg uma ili računalnog programa. To na prvu loptu zvuči kao neka otrcana fraza iz znanstvenofantastičnih romana, ali su joj kroz povijest vrlo ozbiljni ljudi posvećivali svoje dragocjeno vrijeme. Možda je tu najbolji primjer Platonov filozofski genij i njegova teorija ideja, slikovito izražena u poznatoj alegoriji o špilji.
U stvari, ta čudna ideja kako je ovaj naš opažljivi svijet samo privid, dok je prava stvarnost negdje u području neopažljivog, odakle se upravlja svime, vjerojatno je jedna od najstarijih čudnih ideja koje je čovječanstvo izgradilo o svijetu. Taj neobični metafizički dualizam kao da je prirastao našem prirodnom umu u tolikoj mjeri da se čini kao da bez ideje o nevidljivom svijetu ne bismo imali nikakvu ideju ni o opažljivim stvarima.