Prosječna neto plaća za rujan, isplaćena u listopadu, iznosila je 1456 eura. To je deset eura više u odnosu na prethodni mjesec i 134 eura više nego prije godinu dana. Na godišnjoj razini plaće su porasle oko deset posto, a kao i obično, najbolje zarađuju zaposleni u zračnom prijevozu, s prosječnom neto plaćom od 2409 eura. Na suprotnoj strani nalazi se tekstilna industrija, u kojoj prosječna neto primanja iznose samo 936 eura, što jasno odražava njezinu slabiju tržišnu poziciju.
Medijalna je plaća rasla brže od prosječne, oko 12 posto, te je dosegnula 1260 eura. Upravo na tom iznosu razdvaja se polovica zaposlenih koja zarađuje manje od onih koji zarađuju više. Najbolje plaćena četvrtina zaposlenih prima neto iznose iznad 1701 eura, dok deset posto najbolje plaćenih ima više od 2227 eura. Istodobno, desetina najslabije plaćenih zarađuje otprilike tri puta manje – do 823 eura. Svaki treći radnik zaposlen u pravnim osobama, odnosno oko pola milijuna ljudi, prima manje od tisuću eura neto mjesečno.
Očekuje se da bi iduće godine rast plaća mogao usporiti na šest-sedam posto. Ako se te procjene pokažu točnima, prosječna bi neto plaća u ovo vrijeme sljedeće godine mogla dosegnuti između 1530 i 1550 eura. Očekivano povećanje minimalne plaće na 1050 eura bruto dodatno će pogurati niže plaće prema gore, što će pridonijeti daljnjem zbijanju raspodjele oko medijalnog iznosa. Hrvatska udruga poslodavaca žali se da gotovo četiri od deset tvrtki trpi ozbiljan troškovni pritisak pri aktualnom minimalcu od 970 eura, dok svaka treća očekuje znatan negativan utjecaj na investicije kada minimalna plaća dosegne 1250 eura do 2028.
Poslodavci navode da osam od deset tvrtki povećava plaće i na višim razinama jer se minimalac koristi kao referentna točka, no statistički podaci o plaćama prema decilima pokazuju da niže plaće rastu brže od viših. Sličan je udio poduzeća koja tvrde da rast troška rada iznad deset posto ne mogu nadoknaditi povećanjem cijena, pa traže dodatno porezno rasterećenje ili novi model određivanja minimalne plaće koji bi se više vezao za kretanje produktivnosti i inflacije.
Više od 2000 eura neto prosječne plaće bilježe pojedini segmenti naftne industrije, znanstveno istraživanje i razvoj te određeni dijelovi zdravstvenog sustava. Informatički sektor smješta se tik ispod te razine. U prerađivačkoj industriji prosječna neto primanja iznose oko 1340 eura, dok zaposlenima u gradnji zgrada prosjek iznosi oko 1113 eura, unatoč tome što su cijene stambenih kvadrata iznimno visoke.
U trgovini na malo prosječne su plaće 1199 eura, a u hotelima i restoranima 1047 eura. Mnogi radnici primaju i neoporezive naknade, koje su za rujan iznosile prosječnih 193 eura po zaposlenom – najmanje u javnoj upravi, oko 126 eura, a najviše u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom i klimatizacijom, gdje dosežu 605 eura.
U rujnu 2025. evidentirano je prosječno 173 plaćenih sati, što je u odnosu na kolovoz porast od 4,2 posto. Najveći je broj plaćenih sati bio u vodenom prijevozu (183), a najmanji u djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (162). Za usporedbu, prosječna neto plaća u Zagrebu kreće se oko 1626 eura, odnosno 2323 eura bruto, dok u Sloveniji iznosi oko 1562 eura neto ili 2489 eura bruto. Prema tim podacima, zagrebačke su neto plaće nešto više od slovenskih, dok je bruto iznos ipak niži. Razlog je u tome što Slovenija ima snažniji porezni klin, odnosno više porezne i stope doprinosa na plaće u odnosu na Hrvatsku.
Otvori KEKS Pay
Strašno. Hitno plaće u javnom sektoru 30% dolje, kao i broj zaposlenih u istom.