Da poslušaju Warrena Buffetta kad onima koji se žele okušati na burzi savjetuje da investiraju samo u kompanije čije poslovanje razumiju, većina bi u Hrvatskoj trebala pobjeći iz ulaganja u turističku branšu. Dok jučer premijer Andrej Plenković na prvoj sjednici Vlade nakon godišnjih odmora iznosi podatke o turističkoj “sezoni”, ne srami se što još ne govori o turističkoj godini. Jer u toj smo stvarnosti, a ne samo semantici, odavno trebali biti. No dok se zadovoljavamo time da smo do prekjučer u ovoj godini ostvarili jedan posto više dolazaka i noćenja u odnosu na isto razdoblje lani, a prihode, velikim dijelom i zahvaljujući poskupljenjima, podigli 10,4 posto, u Hrvatskoj udruzi turizma (HUT), koja okuplja najveće turističke tvrtke, jadikuju kako domaći hotelski smještaj cijenama ne može pratiti povećanje troškova poslovanja jer su cijene hotelskog smještaja povećali 4,6 posto, “tek nešto više od stope rasta u konkurentskim EU mediteranskim zemljama od 3,9 posto”, dok su im troškovi rada porasli 11,7 posto (EU mediteranskoj konkurenciji 4,2 posto), a cijene hrane pet posto (konkurenciji 2,6 posto). Misle da su zato manje konkurentni. A ne zato što im hoteli ne vrve gostima cijele godine. To što direktor HUT-a Veljko Ostojić kuka znači da vjerojatno nešto hoće: obično su to neki poticaji ili olakšice koje bi trebala dati država.