Red debila, red opasnih psihopata, i to bi, eto, bila trenutačna razina komunikacije hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i predsjednika države Zorana Milanovića. Tužno, ali valjda neophodno. Vrijeme je predsjedničke kampanje, sablje su isukane i ne gleda se na umjetnički dojam ni na posljedice.
Milanović je ujedno i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH i to i jest apsurd. Zato što je ovaj vrhovni zapovjednik, naravno, svjestan da je Hrvatska članica NATO-a te da nije ni nesvrstana ni neutralna država, da iz tog savezništva crpi korist i snagu, ali da to savezništvo ima i svoju cijenu. Naš vrhovnik Milanović upravo je izjavio kako NATO ulazi u rat. Pa je potom podebljao tu misao rekavši kako to nije naš rat, misleći na Ukrajinu, naravno. Pa je nastavio prezentirati tok svoje svijesti prisegnuvši kako on neće ni sada ni u sljedećih pet godina, koliko još namjerava biti hrvatski predsjednik, nikada odobriti da Hrvatska uđe "u to ludilo", što se konkretno odnosilo na organizaciju logističkog stožera NATO-a u njemačkom Wiesbadenu, gradu kraj Frankfurta. Dodao je još da su Plenkovićeve laži da bi naši časnici i ostali u tom Wiesbadenu, nego je simbolički predskazao njihov put prvo u poljski Krakow, a onda iz Krakowa tamo negdje prema ukrajinskom Harkivu prema ruskoj granici.
Strašnog li sna, izbije rat, a premijer anemičan!