Rat i globalne krize ne utječu samo na odrasle, nego i na djecu koja, iako često nisu izravno izložena sukobima, prate vijesti i razgovore oko sebe. Stručnjaci upozoravaju da djeca mogu razviti strah i tjeskobu kada čuju o ratovima, bombardiranjima ili mogućnosti globalnog sukoba. Tako se nerijetko od djece mogu čuti pitanja poput: "Jesmo li u Trećem svjetskom ratu?" ili "Jesmo li sigurni?", u nastojanju da razumiju događaje o kojima slušaju u vijestima ili na društvenim mrežama. Čak i kada se sukob događa daleko od njih, stalne vijesti o raketama, napadima i političkim napetostima mogu kod djece stvoriti osjećaj neposredne opasnosti.
Prema podacima UNICEF-a, više od jednog od šestero djece u svijetu živi u područjima pogođenima sukobima, a mnogi od njih zbog toga trpe ozbiljne psihološke posljedice. No i djeca koja žive daleko od ratnih zona mogu osjetiti stres zbog stalnih vijesti i dramatičnih snimaka iz kriznih područja. Stručnjaci upozoravaju da djeca često ne traže detaljna politička objašnjenja, piše The Independent. "Kad dijete pita ‘Je li ovo Treći svjetski rat?’, ono zapravo pita: Jesam li siguran?", objašnjava Alyssa Campbell, autorica knjige Tiny Humans, Big Emotions. Dodaje da ignoriranje takvih pitanja može povećati tjeskobu jer djeca sama pokušavaju popuniti praznine, a ono što zamisle često je strašnije od stvarnosti.
Psihologinja dr. Amanda Gummer savjetuje roditeljima da ostanu smireni i prvo pitaju djecu što su već čula o situaciji. "Najkorisniji pristup je ostati miran i dati jednostavna, iskrena objašnjenja. Važno je djecu uvjeriti da mnogi odrasli diljem svijeta rade na tome da spriječe sukobe i zaštite ljude", kaže. Stručnjaci također preporučuju ograničavanje izloženosti stalnim vijestima, posebno mlađoj djeci. Održavanje svakodnevnih rutina, obiteljskog vremena i igre može pomoći da djeca zadrže osjećaj sigurnosti čak i kada su globalne okolnosti neizvjesne.
Psihoterapeutkinja dr. Joanna Fortune savjetuje da se djecu mlađu od sedam godina, koliko god je moguće, zaštiti od vijesti o ratovima i sličnim tragedijama. Za stariju djecu preporučuje otvoren razgovor i provjeru onoga što već znaju. Djeca, dodaje, uče vizualno, pa slike nasilja ili ratnih razaranja na njih mogu imati snažan i dugotrajan utjecaj. "Kada su izložena zastrašujućim slikama, djeca ih mogu početi povezivati sa svojim životom i zamišljati da se to događa njima ili njihovoj obitelji", objašnjava. Takve situacije mogu dovesti i do promjena u ponašanju. Djeca ponekad počinju pokazivati znakove stresa poput problema sa spavanjem, povećane vezanosti za roditelje, regresije u ponašanju ili iznenadnih ispada emocija.
Stručnjaci također upozoravaju da djeca koja imaju pristup mobitelima ili društvenim mrežama vrlo vjerojatno već nailaze na informacije o ratovima i krizama, pa je važno da roditelji aktivno razgovaraju s njima o tome. Rebecca Smith iz organizacije Save the Children naglašava da je slušanje ključno. "Važno je djeci dati prostor da podijele što su čula i kako se osjećaju. Treba ih umiriti, ali i na primjeren način ispraviti moguće dezinformacije", kaže. Osim razgovora, stručnjaci ističu i važnost emocionalne podrške. Djeci često nije potrebno samo objašnjenje nego i osjećaj sigurnosti kroz bliskost. "Djeca snažno reagiraju na emocionalni ton vijesti čak i prije nego što razumiju činjenice. Osjećaj fizičke sigurnosti, zagrljaj, blizina ili smiren glas odrasle osobe, može biti jednako važan kao i riječi", zaključuje psihoterapeut Alexander Gray.
FOTO 100 fotografija ratnog užasa na Bliskom istoku
Otvori KEKS Pay
Istinu. Da rat nikada nije prestao. Samo je pitanje protiv koga se ratuje, i kojim sredstvima!