Otkad je katalonski separatistički vođa Carles Puigdemont 5. rujna zatražio amnestiju i okončanje svih pravnih postupaka protiv katalonskih separatista u zamjenu za podršku lijevoj vladi koju želi oformiti Pedro Sánchez, u Španjolskoj bjesni politička bura. Katalonski čelnik koji živi u Bruxellesu, kamo je pobjegao pred španjolskim pravosuđem, obećao je da će njegova stranka Junts raditi na rješavanju sukoba u sljedećem mandatu ako se ispune njegovi uvjeti, ističući da kontroverzni referendum o katalonskoj neovisnosti 2017. nije bio zločin.
Ali, potencijalna amnestija katalonskih separatista izuzetno je složeno ustavno i političko pitanje, koje Sáncheza stavlja pred gotovo nemoguću dilemu. Posljednja takva amnestija u Španjolskoj se zbila 1977., u vrijeme kad je zemlja prelazila iz diktature u demokraciju. Amnestija je tada štitila i protivnike i pripadnike režima od kaznenog progona. Katalonska organizacija Òmnium Cultural ističe da bi amnestija trebala obuhvatiti više od 1400 nacionalista koji su ili osuđeni ili su još uvijek u pravnom postupku. Jasno je da bi amnestija za Puigdemonta značila dobitak, ali njezine pojedinosti nisu jasne. Ne postoji jasan konsenzus o tome koja su točno ustavna ograničenja u vezi s amnestijom jer ustav iz 1978. ne rješava to pitanje. "Istina je da ustav ne zabranjuje amnestiju, ali to ne mora značiti da je i dopušta", rekla je za Politico Mercedes García Arán, stručnjakinja za kazneno pravo na Autonomous Universityju u Barceloni, dodajući da "sve ovisi o tumačenju načela ustava".