Ovaj tjedan u Dubrovniku se održava osmi godišnji sastanak kineske inicijative ‘16 plus 1’ koja je povezala 16 država srednje i istočne Europe oko globalnog kineskog infrastrukturnog projekta Pojas i put (BRI, Belt and Road Initiative).
O značaju tog projekta i odnosima s Europskom unijom govori profesor Wang Yiwei, jedan od najvažnijih kineskih stručnjaka za međunarodnu politiku i odnose Kine i Europske unije. Prof. Wang autor je 20 knjiga, više od 200 znanstvenih članaka o društvenim znanostim te predavač na više svjetskih sveučilišta.
Otkako je kineski predsjednik Xi Jinping lansirao inicijativu Pojas i put, odnosno najavio gradnju kopnene i pomorske veze Kine s Europom, prate je sumnje da iza tog golemog projekta stoji želja za globalnom dominacijom Kine.
Inicijativa Pojas i put nije zamišljena tako da s vremenom omogući dominaciju Kine nad svijetom, nitko to ne može učiniti pa ni Kina. Cilj je inicijative da se iskorijene loše strane. Kako ulazimo u eru interneta i globalne povezanosti možemo ujediniti što više ljudi u jedan zajednički humani cilj. Ključna riječ je budućnost i ovo ne treba uspoređivati s kolonijalnim tendencijama država iz davne prošlosti.
Video - Kineska emisija o Hrvatskoj
Što Kina želi dobiti tim projektom, s kojim ciljem ste ušli u tu priču?
Na početku naših reformi Kina je trebala jaču povezanost s razvijenim državama, trebala je investicije, strana ulaganja i transfer tehnologije kako bi se razvijala. Kina danas ima kapacitete da i sama investira, raspolažemo i s tehnološkim kapitalom koji možemo podijeliti s drugima. Kina također treba tržište, ali ima želju da iskustvo koje smo imali u modernizaciji svoje zemlje, podijeli s drugima.
To je ‘win-win’ situacija u kojoj svi dobivaju; mi trebamo tržište, drugi dobivaju priliku da se razviju. Pojas i put je najvažniji projekt povezivanja svijeta. Ne mogu ni razvijene zemlje reći da su postojeće veze dovoljne i da nam ne trebaju nove. Europa ne treba samo tradicionalne kopnene veze i postojeće luke kao što su Hamburg, Rotterdam, Antwerpen, Amsterdam, nego treba i nove veze koje mogu doći iz Italije, ili novu željezničku prugu od Srbije do Mađarske, a u budućnosti i druge veze preko mora. Inicijativa ‘16 plus 1’ nudi te nove veze i novu povezanost preko srednje Azije prema Europi.
Do kada će cijeli projekt trajati, do kad mislite raditi na uspostavi kopnene i pomorske veze iz Azije prema Europi?
Mi smo zacrtali neke godine, ali ovo je dug put i teško je reći do kad će to trajati. Kina jest potaknula ovu inicijativu, ali ovo je zajednički projekt koji pripada cijelom svijetu i treba ga završiti u različitim pravcima, različitim regijama i s različitim partnerima.
Na svom primjeru znamo da gradnja infrastrukture nije jeftina. Postoji bojazan da će vaš projekt povećati javni dug mnogih zemalja. Hoće li na kraju priče kineski projekt Pojasa i puta stvoriti desetke prezaduženih država ovisnih o Kini?
Taj argument o takozvanoj dužničkoj krizi nije mi posve jasan. Infrastrukturni projekti nisu jeftini i kod njih se uglavnom ne radi o ulaganju privatnog kapitala nego o ulaganju javnog novca. Sve su to investicije na dulji rok koje mogu utjecati i na javni dug, a političari su često fokusirani na kraća razdoblja i izbore. Strahovi da bi inicijativa BRI mogla donijeti nove ranjivosti u zemljama u razvoju su poput dileme ‘kokoš ili jaje’. Dajte čovjeku kokoš i on ima izbor. Može napraviti kokošju juhu, ili je može čuvati, sakupiti jaja, podići više kokoši, imati više jaja, a zatim imati više kokošje juhe. Inicijativa Pojas i put se ne odnosi na infrastrukturu kao takvu, već na omogućavanje utjecaja infrastrukture na gospodarski rast i neovisnost. U prvim danima reforme i otvaranja Kina se zadužila kod Svjetske banke i Azijske razvojne banke. Zapad je bio zabrinut zbog moguće dužničke krize, ali kinesko je gospodarstvo uzletjelo.
Ipak, strah Europe je realan jer ima problema sa svojim članicama koje su prezadužene.
Ne bismo trebali usko gledati na dug, jer određena razina duga može imati pozitivne efekte, a inicijativa Pojasa i puta usmjerena je na gradnju industrijskih kapaciteta, a ne samo na infrastrukturu. Sada Kina ima najbrži mogući rast u svijetu. Treba uzeti u obzir i multiplikativni učinak ulaganja u infrastrukturu pa tako konzultantska kuća McKinsey navodi da milijarda dolara investirana u infrastrukturu donosi 2,5 milijarde dolara u povećanju BDP-a, te 80 tisuća radnih mjesta učinkom prelijevanja. Također, Pojas i put bi trebao donijeti 80 posto novog prirasta BDP-a do sredine ovog stoljeća, kao i veliki rast nove srednje klase u svijetu. Upravo je McKinsey pokazao da je maksimalni ekonomski rast od pristupa temeljenog na tarifama među državama pet posto u usporedbi s 15 posto od uzajamne globalne povezanosti. Dakle, to je učinak inicijative. Mislim da zemlje Zapada koriste ”zamku zaduživanja” da se ne razvodni njihov utjecaj kao dominantnih financijskih sila. Međunarodni monetarni fond ili Pariški klub imaju upravljačku moć. Te zemlje sve više žude za Istokom i pritom misle na ‘zero-sum game’ (u ekonomskoj teoriji - koliko je jedan dobio, toliko je drugi morao izgubiti). Zato nastoje umanjiti vjerodostojnost Pojasa i puta. Zašto su te zemlje tako aktivni sudionici u tome? Imamo vlastitu izreku: zato što Zapad o tome nije odlučivao.
Šesnaest država Srednje i Jugoistočne Europe koje se okupljaju u Dubrovniku prihvatile su BRI inicijativu. Bruxelles je pokazao rezervu, primjerice često se može čuti da Kina na putu svile nastupa od kreditora do izvođača, daje kredite, gradi, zapošljava svoje radnike.
EU je zapravo uvijek bio promatrač „16 plus 1”, ali zbog Njemačke je protiv jer smatra da taj format dijeli Europu, premda je „16 plus 1” sasvim suprotan i predstavlja suradnju koja razvija socijalnu koheziju između Istoka i Zapada odnosno Europe. Sasvim suprotno od te logike protivljenja, povezivanje od juga do sjevera Europe dobro je za integriranje Europske unije, a ne obrnuto. Ovih 16 zemalja imaju prirodnu razmjenu s Njemačkom, tako da Njemačka ima vlastiti interes biti protiv inicijative „16 plus 1”. Također, tu su i visoki standardi EU pa pet zemalja koje su u postupku pridruživanja EU koriste EU standarde kao vlastite standarde.
Njemačka i druge velike europske sile brinu se da se ne smanji njihov utjecaj u zemljama Srednje i Istočne Europe. U tom smislu koriste i perspektivu ujedinjene Europe protiv ove inicijative. Također, bivše socijalističke zemlje su više neovisne. Zapravo ne postoji ideologija iza “16 plus 1”, no postoje stare uspomene iz doba Sovjetskog Saveza tako da mislim da i to ima utjecaja. Poljska pokušava privući najviše ulaganja. Grčka želi biti nova članica “16 plus 1”, čak i Ukrajina. I Moldavija se želi pridružiti. Mislim da treba ići korak po korak. S kineske strane ova inicijativa smjestit će se kao oblik unutar Pojasa i puta, moguće kao subregionalna, transregionalna ili kontinentalna veza u budućnosti. Suradnja luka na Jadranu, Baltiku i Crnom Moru povezanih s rijekama Rajnom, Elbom i Dunavom pridonijet će i međusobnoj povezanosti Europske unije.
Vidite li kraja trgovinskom ratu Kine i SAD?
Što se tiče kraja trgovinskog rata s SAD-om, iz kineske perspektive nije riječ o trgovini, radi se o kineskom pristupu tržištu i novoj vrsti razvojne reforme. U jednoj ranijoj fazi imali smo slične sporove i završili ih. To je dugogodišnja igra između Kine i SAD. Ovo se više tiče strategije “Kina 2025.”, visoke tehnologije, suparništva, komparativnih prednosti svake strane.
Valja proučit slučaj Šri Lanke koja nije mogla vraćati dug Kinezima pa je njihova luka postala kineska. To ne znači da Hrvatska ne bi trebala ulazit u neke oblike partnerstva s Kinom no vrlo oprezno a ovaj i slični tekstovii su potpuno nekritički.