Više od 20 godina pokušavalo se u Osijeku osnovati studij socijalnog rada. Sve je to vrijeme, naime, bio upisan u strategiju razvoja i grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Jer, kraj je to koji vrvi socijalnim problemima, s ožiljcima od rata i danas jasno vidljivima. Prva generacija osječkih studenata socijalnog rada upisana je u jesen 2017. Interes je bio golem – na 70 upisnih mjesta prijavilo se više od 300 kandidata.
Ukupno 75 redovitih i 67 izvanrednih studenata obrazuje se, trenutačno, na Pravnom fakultetu u Osijeku za buduće socijalne radnike, u dvije generacije. Te su brojke itekako značajne za cijelu Hrvatsku kojoj, kako se barata u javnosti, nedostaje gotovo 2000 socijalnih radnika, po standardima Europske unije. Na taj je problem upozorila i tragedija na Pagu, gdje je četvero djece stradalo od ruke vlastita oca. No, na putu do diplome slavonski studenti prolaze, sve se glasnije žale, trnovit put.
– Obećali su da ćemo nakon tri godine preddiplomskog moći upisati i preostale dvije godine diplomskog studija jer smo bez njih ništa. Više to nitko ne spominje pa strahujemo da ćemo se morati seliti u Zagreb, i još polagati i razliku ispita. Naši roditelji za sve to nemaju novca. Nedostaje profesora i resursa općenito. Asistenti su zahtjevni, a nisu ni povezani sa socijalnim radom, već s pravom, baš kao i profesori – žale nam se studenti. Izvanredni su studenti, napominju naši sugovornici, zanemareni.
– Satnica je mala, nikada ne znamo kad ćemo imati predavanja – dodaju.
No, korijen teškoća s kojima se taj studij susreće najprije je bila zabrana već dogovorene suradnje s kolegama nastavnicima socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, a sada je to nedostatak stručnog kadra.
– Kamen temeljac za studij socijalnog rada u Osijeku postavila je profesorica Marina Ajduković iz Zagreba. Međutim, kad je posao na izradi programa došao do kraja, imali smo dogovor s kolegama sa zagrebačkog studija socijalnog rada da nam oni pomognu jer mi imamo pravnike, ekonomiste i sociologe koji također obrazuju socijalne radnike, ali nemamo nastavnike socijalnog rada – ističe izv. prof. dr. sc. Branka Rešetar, savjetnica dekanice za preddiplomski sveučilišni studij Socijalni rad Pravnog fakulteta u Osijeku.
Iskustva iz Indiane
Bio je to pun pogodak za mlade Slavonce i Baranjce koji su dotad studirali u Mostaru ili, najčešće, u Orašju jer im je Zagreb bio preskup.
– U Hrvatskoj postoji jedan studij socijalnog rada pri Pravnom fakultetu u Zagrebu, dok su u BiH četiri, od kojih većina po svome kurikulu ne odgovara hrvatskim standardima. Studenti se, tako, vraćaju u Hrvatsku, imaju problema s priznavanjem diplome, pri čemu je upitna i kvaliteta njihove edukacije. Potrebe Slavonije i Baranje za socijalnim radom goleme su jer je mnogo siromašnih, osoba s invalidnošću, zanemarene djece, branitelja koji pate od posljedica Domovinskog rata... Stanovnici se iseljavaju i to je socijalni problem u zajednici, jer se Slavonija i Baranja, koje su plodne, bogate i s fantastičnim prirodnim resursima, mogu revitalizirati socijalnim radom na makrorazini. Ali za to su potrebni educirani i stručni ljudi. Kad se radi o socijalnom radu, većina ljudi ima sliku socijalnog radnika koja se odnosi na direktan rad s obitelji, djecom ili osobama s invalidnošću, ali postoji i kategorija makrosocijalnog rada gdje socijalni radnici pomažu svojoj zajednici u kojoj žive, detektiraju probleme, kreiraju rješenja i strategije kako bi pomogli zajednici u kojoj žive riješiti probleme koji je muče. Naš je cilj, stoga, diplomski studij na kojem će se studenti baviti, među ostalim, makrosocijalnim radom, kako bi pomogli svojoj sredini – ističe ona.
Kad se sve zbroji, još je nevjerojatnije, napominje, što je osječki studij od svojih povoja suočen s velikim teškoćama.
– U procesu formiranja preddiplomskog studija, tadašnja dekanica Pravnog falkulteta u Zagrebu Dubravka Hrabar nije dala dopuštenje kolegama s njihova studija za socijalni rad da nam pomognu i predaju našim studentima, kako je to bilo dogovoreno godinu dana ranije. Naš je zadatak, pak, bio zaposliti asistente i dalje razvijati nastavni kadar. Uspjeli smo osnovati studij iako su nas kritizirali da imamo previše studenata, a premalo nastavnika. I time se pokušalo, iz ne znam kojih krugova, zaustaviti dobivanje dopusnice. Političari svih boja Slavonije i Baranje na našu su se inicijativu izborili da dobijemo studij socijalnog rada – kaže naša sugovornica.
Branka Rešetar zadužena je, inače, za jedan obvezni kolegij na tom studiju, obiteljsko pravo, koje je njezina specijalnost, te dva izborna, prava djece i prava osoba s invalidnošću.
– U dvije godine zaposlen je samo jedan asistent. Dobili smo obećanje Sveučilišta za još dva radna mjesta. Čekamo. Nemamo ni jednog zaposlenog profesora, samo one koji predaju na ugovor o djelu, i to jednog profesora u mirovini te troje kolega iz Ljubljane, s tamošnjeg fakulteta za socijalni rad, koji će tek početi predavati u svibnju – iznosi.
Stručne predmete na Socijalnom radu za ovu akademsku godinu izvodit će, naime, profesori socijalnog rada iz Ljubljane, s kojima Branka Rešetar surađuje tri godine, baveći se ljudskim pravima u zajednici.
– Građani čekaju pred socijalnom samoposlugom u osječkoj udruzi “Rijeka ljubavi”, a njihovo pravo nije da čekaju u redu, nego da im se omogući posao i život dostojan čovjeka. Postavlja se pitanje i ljudskih prava onih koji su se iselili iz Slavonije, Baranje i Srijema kako bi zaradili plaću u nekoj drugoj državi jer njihova država, koja im je prema Ustavu i međunarodnim dokumentima dužna osigurati da žive u svojoj kući i rade na svojoj zemlji, to nije napravila. Prava demografska obnova počet će kada se politika ozbiljno uhvati problema i sustavno počne osiguravati građanima ljudsko pravo da žive u svojoj Slavoniji. No, time se treba baviti sustavno, a ne izgovarati političke parole, nužni su ljudi koji se bave strategijama, socijalnim politikama, planiranjem projekata, i to na terenu. Očekujem od naših studenata na četvrtoj i petoj godini, od naših nastavnika, da obuku gumene čizme i odu u blatnjava sela Slavonije, Baranje i Srijema, poput Batine i Zmajevca, i čuju od mještana što im treba, da naprave strategiju kako im pomoći i kako ih vratiti na njihovo polje – ističe. Sustav je to koji ona želi preslikati od američkih kolega, konkretno od Indiana School of Social Work. I to je svjetlo na kraju tunela.
– Američki profesori dolazit će predavati u Osijek. Među njima je i stručnjakinja koja radi na etničkom zbližavanju mladih Hrvata i Srba, a upravo je to socijalni rad u zajednici – otkriva nam.
Kad je nedavno u Indiani predstavila Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, koje datira iz 1707., pokazala snimke plodnih polja i rodnih vinograda, njezini su je tamošnji kolege začuđeno pitali: – Pa zašto se iseljavate?.
– I Indiana je ruralni kraj, no razlika je što, iako svi iz nje žele otići na Floridu ili u Kaliforniju, ipak ostaju, jer je novac u Indiani, punoj plodne zemlje, baš kakve ima i u našem kraju. Intenzivno radimo na uspostavljanju suradnje s fakultetima u Indiani i Ljubljani, a dobili smo obećanje da će njihovi profesori učiti naše studente razvoju socijalnog rada u zajednici. Država nas treba financirati jer zadovoljavamo oba elementa: postoji potreba na tržištu rada i program temeljen na strategijama razvoja RH. Koji drugi program to danas zaslužuje, kad govorimo o strateškom razvoju društva, i to tamo gdje je najpotrebnije, u Slavoniji, Baranji i Srijemu – zaključuje prof. Rešetar.
Dekanica Pravnog fakulteta u Osijeku prof. dr. sc. Renata Perić navodi kako taj fakultet “zasad svojim resursima omogućava izvođenje nastave i svih ostalih aktivnosti koje su propisane svim mjerodavnim aktima”.
Suradnja na preispitivanju
– Međutim, vezano uz upis nove generacije studenata na trogodišnjem studiju, sasvim sigurno ćemo morati naći druga rješenja vezana uz prostorna i kadrovska pitanja, a ta rješenja izravno ovise o spremnosti Ministarstva da taj studijski program posebno potiče zapošljavanjem i financiranjem, neovisno o drugim studijskim programima na Sveučlilištu i Pravnom fakultetu – odgovara dekanica Perić.
Optimistične vijesti ne stižu, pak, iz osječkog Rektorata.
– Rektorat našega Sveučilišta zatražio je od resornog Ministarstva nova razvojna radna mjesta, pogotovo za studije koji obrazuju za deficitarna zanimanja. Nažalost, Ministarstvo znanosti i obrazovanja nema novca za nova razvojna radna mjesta i ne odobrava ga, a mi na Sveučilištu nemamo dovoljno koeficijenata ni za redovita napredovanja nastavnika predviđena zakonom – otkriva rektor prof. dr. sc. Vlado Guberac.
A zašto osječkim kolegama ne pomognu njihovi zagrebački kolege?
– Pri pokretanju postupka osnivanja Studija socijalnog rada pri Pravnom fakultetu u Osijeku iskazana je podrška tom procesu od strane Studijskog centra socijalnog rada, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Međutim, tijekom postupka akreditacije programa osječkog studija, uprava Pravnog fakulteta u Zagrebu u mandatnom razdoblju 2015.-2017. procijenila je da u tom trenutku ne postoje uvjeti za konkretizaciju suradnje – kaže prof. dr. sc. Nino Žganec, predstojnik zagrebačkog Studijskog centra socijalnog rada, i dodaje da su u ožujku primili dopis Studija socijalnog rada u Osijeku u kojem se predlaže pokretanje formalne suradnje između dvaju studija.
– O tome će djelatnici Studijskog centra socijalnog rada u Zagrebu raspraviti idućih dana i odluku predložiti dekanu Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Igoru Glihi – zaključuje Žganec.
Na zagrebački studij u posljednje četiri godine upisuje se 120 redovitih te 39 izvanrednih studenata.
Video: Evo kolike su plaće u Zagrebu
pod hitno se trebaju reduzirati ovi studiji koji produciraju birokraciju.Ni dan danas mi nije jasno gdje se žele zaposliti svi ti studenti s Hrvatskih studija sociologije prava ekonomije i ostalih uredskih zanimanja.