Već 30 godina, negdje krajem srpnja, Varaždinka Ena Šimek očekuje seriju novinarskih poziva. Javila se na mobitel i prasnula u smijeh, a nama je odmah bilo jasno da ne trebamo objašnjavati razlog zbog kojeg zovemo. - Svake godine istu kozu derem, sve sam već previše puta ispričala - objašnjava ratnica varaždinskih Puma koja uz hrvatske generale i pokojnog predsjednika Franju Tuđmana stoji u Kninu gdje se tog dana zavijorila hrvatska zastava.
Bio je to samo dodatni motiv da u dugom i emotivnom razgovoru saznamo nešto više o Eni Šimek i trenutku koji je ušao u hrvatsku kolektivnu svijest i zabilježen je na kultnoj fotografiji iz Knina. Pamti se lice jedine žene koja se na dan oslobođenja našla u društvu prekaljenih ratnika, ali Enin ratni put, kao i odluka da operacijsku salu zamjeni ratnim sanitetom odmah po osnivanju legendarne varaždinske brigade, svjedoče da iza kulise s kninske tvrđave stoji stotine neispričanih priča i detalja o kojima još ništa nismo doznali.
Upravo to je Enu motiviralo da potraži žene koje su se borile u Domovinskom ratu, a samo iz tri županije koje je obuhvatila u uniformi je bilo njih četiri stotine.
- Uspjela sam dobiti samo četiri priče. Žao mi je što svake godine ja govorim o ratu i Oluji, ali osjećam moralnu dužnost da na taj poseban dan ipak nešto kažem. O ratu ne treba pričati svaki dan, ali oslobođenje Knina i pobjeda u Oluji ipak je poseban dan koji trebamo obilježavati. Bio je to dan koji smo svi čekali i sanjali. Bili smo u BiH, ušli smo u Bosansko Grahovo, jučer je bila obljetnica. Nakon toga održan je sastanak u Splitu, a kasnije mi je zapovjednik samo rekao - Ide se. Mislio je na Knin. Ja sam od prvog dana rata znala da ćemo ga osloboditi. Kada me otac '93. pitao kako će završiti rat, rekla sam mu da ćemo ući u Knin, priča Ena i prisjeća se kako je izgleda ulazak u grad.
- Nismo znali kako doći do tvrđave, jedan gospodin nas je uputio. Kada smo se popeli, satima smo skidali srpsku zastavu, jarbol je bio sav pokidan. Zato smo hrvatsku zastavu prvo prebacili preko zida, sjećam se kako su generali Ademi i Rojs pali na koljena i plakali. Zapovjednik nam je donio pivo iz podruma Mile Martića, tada sam prvi put popila Foster's. Bilo je to definitivno najbolje pivo u životu, kaže Ena koja nam otkriva da je videosnimka skidanja srpske zastave s tvrđave kasnije netragom nestala.
- Kninska tvrđava je postala svetište pobjede. Sve je bilo u nevjerojatnoj tišini, bez ijednog pucnja, bez trijumfalizma - samo nevjerojatna emocija. Nisam plakala dok nismo podigli našu. A onda nisam mogla stati, govori Ena, koja se sjeća i emocija koje su tada svladale Tuđmana.
- Kada se popeo na tvrđavu i poljubio zastavu, vidjelo se da mu suze dolaze. Zastajkivao je kod svake riječi. Bio je ganut, iskreno ganut. Ljudi imaju pravo na svoje mišljenje, a za mene je Tuđman bio vizionar. Bez njegove vizije i odlučnosti Hrvatska nikada ne bi postigla ono što je postigla. On je znao što radi, i znao je kad će biti pravi trenutak.
'Kolega mi je poginuo, a ja ga nisam mogla prepoznati'
Enina priča iz Oluje nije samo ratna priča već svjedočanstvo o zajedništvu, roditeljstvu u rovovima i životu nakon rata.
- Smrt ti postane normalna stvar, a ja to nikad nisam mogla prihvatiti. Najteži trenutak doživjela sam kada je poginuo moj kolega medicinski tehničar, a ja ga nisam mogla prepoznati kada su ga doveli... Ali to je život, on ide dalje.
U emisiji u okviru specijala Večernji tv-a '30 godina Oluje' Ena Šimek s novinarkom Deom Redžić razgovarala je i o izazovima s kojima se danas suočavaju branitelji, naglasila je važnost obrazovanja mladih o Domovinskom ratu i potrebu za očuvanjem sjećanja na taj period. Dotaknula se i aktualnih političkih pitanja, izražavajući želju za pravednijom i boljom budućnošću Hrvatske.
Sve emisije iz specijala Večernji tv-a '30 godina Oluje' u kojem svjedoci vremena, ratnici, reporteri, povjesničari i zapovjednici otkrivaju dosad neispričane detalje iz Knina možete pogledati OVDJE.
Otvori KEKS Pay
Lijepa naša Ena i nakon toliko godina blista.